Basna o galebu Sabi

Povezani članci

• Između HDZ-a i DF-a: Kako je Ministarstvo odbrane BIH zaštitilo ratnog zločinca
•  Laž, obmana i istina
• Tomislav Jakić: Regrutiranje novovjekih križara
• Izbori u Hrvatskoj: Lijeva i desna koalicija gotovo izjednačene
• Basara: Produžetak Crvenog Bana političkim sredstvima
• Tomislav Jakić: NIKADA!

– Pratiš li ti, trafikant, ovu trakavicu s vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabom i s njegovom nesuđenom trinaestom gradskom vijećnicom Marijom Budimir?

   – Pa nisam ja USKOK. Koliko znam, oni sad prate taj slučaj.

   – A ti kao ne pratiš? Tebe uopće ne zanima je li Sabo gospođi Budimir nudio 50 tisuća kuna i još štošta za napuštanje HDZ-a i prelazak u njegov tabor, kao što stoji u transkriptu njihova razgovora objavljenog u Večernjaku? I uopće te ne zanima je li ta snimka, kao što tvrdi Sabo, montirana u uredu Tomislava Karamarka i Milijana Vase Brkića?

   – Pravu istinu će valjda utvrdit USKOK.

   – A ti nemaš svoje mišljenje o gradonačelnikovom pokušaju kupovine HDZ-ove vijećnice koji je ona, na njegovu nevolju, tajno snimila i pustila u javni optjecaj?

   – U Republici Hrvatskoj su zajamčene tržišne slobode, a i tajne snimke su na visokoj cijeni.

   – Nemoj ti meni prodavat te šuplje priče! Radi se o ozbiljnim stvarima. Marija Budimir optužuje Sabu da je mislio kako je može kupit, jer zna da ona ima teško bolesno dijete. Žena tvrdi da je Sabo igrao na kartu neizlječive bolesti njezine kćeri, ali odbacuje i samu pomisao da bi zbog toga prešla na njegovu stranu i tako mu pomogla da stekne većinu u Gradskom vijeću.

   – Igrao je on na puno karata. Između ostalog i na kartu, kako je rekao, pozlaćivanja prostorija boćarskog kluba u kojemu je suprug Marije Budimir predsjednik.

   – A šta kažeš na onu nemoralnu SMS poruku koju poslao nakon prvog saziva Gradskog vijeća: »Kako si danas Ravnateljice dominirala. Vidio sam te u odlasku.«

   – Moram priznat da nisam shvatio poruku.

   – Zato je gospođa Budimir shvatila. Evo slušaj šta kaže: »Poruka koju mi je poslao, iako mi je jasno da on voli žene, meni, koja sam u braku, vrlo je nemoralna. Što bih ja mogla odgovoriti na takvu poruku? On je okružen ženama, misli da su one bolji suradnici, što god mu to značilo.«

   – Ona, znači, misli da joj se Sabo upucavao?

   – A ti misliš da nije?

   – Vidjet ćemo šta na to kaže USKOK.

   – Općio te USKOK! Pa neće se USKOK bavit Sabinim upucavanjem nego pokušajem potkupljivanja!

   – Otkud ti znaš čime će se USKOK, u nedostatku pametnijeg posla, bavit?! Možda USKOK-u bude najzanimljivije to što je gospođa Budimir u novinama objavila transkript razgovora u kojemu Sabo njoj nadobudno kaže: »Na neki način sve nekako izgleda da Bog spaja neke ljude pomalo pa možda je i nas spojio. Ne znam, to ćemo otkrit.«; a ona njemu na to ništa manje nadobudno odgovara: »Tako je. Moram prespavati naravno sve. Ovaj, došla sam čista s obzirom da su neke stvari ostale otvorene… Moram neke svoje u glavi posložit. Nije to jednostavno.«

   – Ma daj, ne bulazni…

   – Ne bulaznim, nego citiram. Onda nešto kasnije Sabo Mariji priča o samome sebi iliti Sabi: »Znači ovako, Željko Sabo ti kaže, za razliku od nekih drugih muškaraca, koji možda gledaju na suradnju sa ženama drugačije, moj je problem što ja volim žene… Najbolja prijateljica mi je bila uvijek ženska… Ja sam kroz život vidio da prijateljstvo između muškarca i žene bolje funkcionira nego između muškaraca i muškarca ili žene i žene…«; pa ona njemu na to strovali da »prijateljstvo muškarca i žene ne postoji«; e da bi ga potom Sabo krenuo momački drvit: »Sad ovako, mogo bi te i tu demantirati, ako misliš na granicu, da li vodit ljubav s nekom ženom s kojom si prijatelj i dođe do jednog određenog trenutka kada to prijateljstvo preraste u neke emocije… onda se ta crta, recimo, tog prijateljstva u tom kontekstu prijeđe i sad da li je to prijateljstvo ili nešto više još od prijateljstva, a prijateljstvo ostaje, ja u ovom trenutku neću reć, ali je bilo slučajeva gdje sam ja na neke određene načine kroz svoj život imao, ne zato što te žene nisu bile lijepe, zgodne i privlačne, ali je ta crta bila zato što su one imale svoj život, zato što su one imale svog muškarca, zato što su imale svoju ljubav prema tom muškarcu zato što sam ja imao svoju ženu svoja razmišljanja i tako ta crta nije prijeđena, slažem se da ako se ta crta prijeđe da to može biti, da onda više nismo prijatelji, onda smo nešto više od prijatelja al to ne znači da…«; i da bi nakon svega gospođa Budimir zaključila ovaj poslovno-prijateljski razgovor znakovitim: »Naravno, čujemo se, vidimo se.«

   – Ti si stvarno žešći moron ako misliš da će USKOK istraživat je li Sabo s Marijom Budimir htio bit više od prijatelja…

   – USKOK će ozbiljno i odgovorno pretrest sve prikupljene dokaze. I na kraju će Sabi dostavit pouku o pravnom lijeku.

   – Kakvom pravnom lijeku?

   – Da u istom broju Večernjaka gdje je, uz moralističke lekcije pustopašnom gradonačelniku, objavljena ispovijest njegove nesuđene vijećnice, potraži savjete za galebarenje, pa da svoje zastarjele ulete s pričama o muško-ženskom prijateljstvu zamijeni onima koji danas navodno najbolje prolaze: »Curo, dužna si mi piće! Kad si ušla čaša mi se razbila…«, »Uljepšaj večer dopuštenjem da ti zapalim cigaretu.« ili »Obleka ti je super, ali još bi bolje izgledala kao zgužvana krpa pored mog kreveta.«

   – Ma koga bi Sabo mogao uhvatit na ta kretenska upucavanja?

   – Ako je vjerovat Večernjaku – demokratsku većinu.

Novi list