Palestina i Izrael – dvije države

Povezani članci

• Šef Applea podržao zakon o zapošljavanju homoseksualaca
• Evropski strahovi od nove izbjegličke krize
• Delotvoran antirasizam
• Pronađene olupine i dijelovi tijela na mjestu pada indonezijskog aviona
• Slovenci protestirali protiv vlade
• New York Times upozorava: U Austriji izbore dobiva krajnja desnica, ovo je kraj moderne Europe

Bez obzira na medijski eksponirano „arapsko proljeće“, posebno u svojoj egipatskoj epizodi, i na krvavi sukob u Siriji, glavno bliskoistočno pitanje i dalje je rješavanje izraelsko-palestinskog konflikta, bar iz američke vizure.

Velika važnost se pridaje i posljednjoj rundi pregovora između Izraelaca i Palestinaca pod pokroviteljstvom Vašingtona.

Naredno proljeće

Ako bude dobre volje na obje strane, na čemu, uostalom, insistira američki državni sekretar Džon Keri (John Kerry), jer je on glavni broker ovih pregovora, rezultat bi mogao biti sasvim izvjestan: postizanje neizbježne solucije o dvije države koje moraju živjeti jedna pored druge duž granica prije rata od 1967.!

Za Izrael bi to trebalo biti i gubitak teritorije pa bi ova država na najužem dijelu mogla biti široka samo 15-tak kilometara. Osim toga, Jerusalem bi bio glavni grad sadašnjeg Izraela i buduće palestinske države, a unutar razgraničenja mogli bi neko vrijeme patrolirati NATO vojnici.

Iako ova najnovija runda pregovora izgleda kao „Kerijev plan“, koji je od početka ove godine šest puta boravio na Bliskom istoku i razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom (Netinyahoo) i palestinskim predsjednikom Mahmudom Abazom, te svemu pristupio s bizmarkovskom odlučnošću – riječ je o rješenjima koja su manje ili više u američkim planovima ucrtana posljednjih nekoliko dekada. Zato će ovi pregovori, za koje se očekuje da bi se mogli razvući do kraja narednog proljeća, na dnevnom redu imati paletu najhitnijih rješenja, bez kojih se odavno ne može računati na mir na Bliskom istoku.

Tu je neizbježni spektar pitanja o kojima se raspravlja još od 1947. i godinu kasnije, kada su uslijedile rezolucije UN-a o priznavanju Izraela. Tada je započela rapidna podjela i stalno smanjenje Palestine na teritorije koje pripadaju starosjediocima – i novoosnovanoj jevrejskoj državi, a nakon što je Velika Britanija izgubila imperijalni mandat nad ovim regionom.

Brojna pitanja

Sve ove godine na dnevnom redu su pitanja Jerusalema, preko prava na povratak nekoliko miliona palestinskih izbjeglica iz okolnih zemalja (najviše ih je u Jordanu), ali i svuda po svijetu. Tu je pitanje razdvojene palestinske zemlje u Gazi, pod kontrolom Hamasa, koji se protivi ovim pregovorima, i Zapadne obale, gdje je sjedište palestinske vlade. Tu su i pitanja demilitarizacije, granica i oslobađanje oko 5.000 palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora.

Na koncu – i dalje su aktuelni uvjetovani zahtjevi da Arapi priznaju Izrael kao „jevrejsku državu“ iako u njoj danas, osim šest miliona Jevreja, živi i oko dva miliona Palestinaca.

Jerusalem kamen spoticanja

Posebno je interesantan koncept dijeljenja suvereniteta istočnog Jerusalema, kao buduće prijestonice Palestine. Prema „novom“ američkom planu, nema mjesta za nacionalne ekskluzivitete „dejtonskog tipa“. U oba dijela Jerusalema uz Palestince i Izraelce živjet će po oko 200.000 stanovnika – Arapa u izraelskom i Jevreja u arapskom dijelu.

Na dugu stazu, međutim, čini se da Arapi ostaju s demografskim prednostima u odnosu na Jevreje, a to je otvoreni strah koji pregovarači iz Tel Aviva ne kriju kada govore o bilo kojoj formuli za rješenje višedecenijskog sukoba s Palestincima. Prema američkom planu, mnogo toga bi trebalo svesti na bolni kompromis radi tražene arapsko-jevrejske koegzistencije.

(Vijesti.ba/Avaz)