Sjećanje na žrtve: Živa lomača na Bikavcu je najstrašnije djelo u ratu

U višegradskom naselju Bikavac, na samom istoku BiH, u avliji Mehe i Derviše Aljić, obilježena je 21. godišnjica žive lomače, gdje su pripadnici vojske i policije Republike Srpske zatočili, a potom zapalili više od 70 bošnjačkih žena i djece, prenosi agencija Anadolija.

Oko 50 građana okupilo se danas kako bi obilježilo tužnu godišnjicu na mjestu stravičnog zločina, u avliji kuće Mehe i Derviše Aljić. Ova kuća je bila poprište zločina koje je Haški tribunal okarakterisao kao “najstrašnije djelo i najveću pojedinačnu povredu humanosti u ratu”.

Nakon učenja Jasina i dova u Carevoj džamiji u Višegradu, građani su noseći transparent sa fotografijama žrtava i zločinaca, prošetali do avlije Aljića u Bikavcu. Predstavnici različitih nevladinih udruženja, članovi porodica stradalih i ostali građani položili su cvijeće na temelje srušene kuće Aljića.

Prisutnima se obratila predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” Bakira Hasečić.

“A šta da se kaže? Nije pronađena nijedna koščica. Stalno nam govore da imamo zakon i pravdu. Međutim, dug je put do istine. Još je žalosnije doći u svoj grad danas, susresti se sa počiniocima ovog zločina, kao što je Boban Indžić, koji slobodno živi u Višegradu. Pitam se u kojeg Boga oni vjeruju, kada su mogli uoči svog najvećeg praznika Vidovdana, zapaliti više od 70 civila”, kazala je Hasečić.

Najmlađa žrtva zločina bila je beba od godinu dana. Hasečić je u svome obraćanju napomenula kako je “jedina krivica žrtava bila što su Bošnjaci”.

Ona je također najavila pokretanje inicijative ove godine da se otvori i očisti podrum ispod kuće Aljića te da će to biti korak ka ponovnoj izgradnji te kuće.

Predsjednik Skupštine Općine Višegrad Suljo Fejzić je kazao da su umovi koji su smislili ovakvo mučenje monstruozni, dodavši da ljudsko biće to ne može učiniti. Ipak, kazao je on, građani BiH moraju se okrenuti budućnosti, ne zaboravljajući prošlost, kako se ona ne bi ponovila.

“Koji je to cilj koji su ovi monstrumi htjeli ostvariti preko pepela izgorjele djece, žena i nemoćnih staraca? Mi smo dužni progoniti zločince kako bismo našli smiraj duša stradalih i preživjelih žrtava proteklog rata”, rekao je Fejzić.

On je potom poručio da žrtva stradalih ne smije biti uzaludna te pozvao sve građane Višegrada da se prijave za predstojeći popis stanovništva u BiH u Višegradu, uz riječi da će se tako najbolje odužiti stradalima.

Goraždanski muftija Hamed Efendić je kazao da svjedočenje okupljanjem svake godine na mjestu zločina, u kući Aljića, neće imati velikog značaja ukoliko oni koji se okupljaju ne izađu na sudove.

“Puno je važnije da se svako od nas ko je bio svjedok zločina prijavi i da izjavu pred pravosudnim institucijama”, poručio je on.

Ni ove, kao ni prethodne godine, prilikom obilježavanja godišnjice lomače na Bikavcu nije bilo predstavnika vlasti i visokih funkcionera. Ovogodišnje, obilježavanje 21. godišnjice žive lomače na Bikavcu je prošlo uz znatno pojačane mjere sigurnosti i bez ikakvih incidenata.

Jedina preživjela žrtva žive lomače na Bikavcu Zehra Turjačanin trenutno živi van BiH. Kaže da nakon pakla koji je preživjela nema hrabrosti da se vrati u zemlju.

Slična tragedija i gnusan zločin se također desio 14. juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, kad je u kući Adema Omeragića spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca.

Međunarodni tribunal za ratne zločine i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske. Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 godina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević 15, Boban Šimšić i Novo Rajak na po 14 godina, Željko Lelek na 13, a Nenad Tanasković na 12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godina). Osuđene zločince Milana i Sredoja Lukića, te Mitra Vasiljevića, Haški tribunal teretio je za “istrebljenje velikog broja civila, uključujući žene, djecu i starce”.