Dražen Petrović zamalo je postao igrač KK Bosne

Iz biografije Dražena Petrovića

Rođen 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku (Hrvatska). Poginuo u saobraćajnoj nesreći 7. juna 1993. u Njemačkoj.

Karijeru počeo u Šibenci za čije je seniore debitirao kao 15-godišnjak. Igrao još u Ciboni (1984-1988.), Real Madridu (Španija, 1988/1989.), Portland trejl blejzersima (NBA, 1989-1991.) i Nju Džersi netsima (NBA, 1991-1993.).

Četiri puta biran za igrača godine u Evropi. Dvostruki prvak Evrope s Cibonom (1985., 1986.). Evropski (1989.) i svjetski prvak (1990.) s reprezentacijom Jugoslavije, osvajač olimpijskog srebra sa selekcijama Jugoslavije (1988.) i Hrvatske (1992.).

Član treće idealne NBA petorke u sezoni 1992/1993. Te sezone predvodio je sve NBA bekove NBA u postotku šuta iz igre (51,8 posto) i Netse u koševima (22,3). Najviše koševa (44) u NBA postigao je protiv Hjuston roketsa. Godine 2002. uvršten je u Kuću slavnih u američkom gradu Springfildu.

Njegovo ime bilo je garancija trofeja ili medalje, a da se točak košarkaške historije prije tri decenije okrenuo u drugom smjeru, danas bismo o velikom Šibenčaninu govorili i kao o velikanu sarajevske Bosne, a o samoj Bosni kao, vjerovatno, višestrukom prvaku Evrope!

„Dnevni avaz”, naime, ekskluzivno otkriva do sada praktično nepoznate i intrigantne detalje iz karijere legendarnog hrvatskog sportiste, koji je prije 30 godina stiskom ruke s ljudima iz Bosne dogovorio transfer koji bi, definitivno, Sarajevo zacementirao kao prijestonicu evropske košarke.

– Dražena smo pratili kao juniora, a da krenemo u akciju presudno je bilo juniorsko prvenstvo Jugoslavije u Sarajevu, gdje je Dražen briljirao. Ma, bio je fenomen, ne samo što je imao nevjerovatno košarkaško znanje nego je još više impresionirala njegova glad za poenima i pobjedama.

Uvijek je tražio više, da je njegov tim imao i 60 razlike, on bi želio 80 – prisjeća se tadašnji zvanični predstavnik Bosne na utakmicama, a danas klupski sekretar Stjepan Grubnić, poznatiji kao Boško, i nastavlja:

– Još 1982. godine uspostavljeni su prvi kontakti. Išlo se nekoliko puta u Šibenik. Uzak krug ljudi bio je uključen u projekt dovođenja Petrovića. Bez dileme, glavni u tome bili su predsjednik i generalni sekretar sportskog društva Bosna Emerik Blum i Vule Vukalović, predsjednik kluba Ferid Bešlagić, članovi Upravnog odbora KK Bosna Ivica Pekić, koji je bio ključni operativac kluba i spona sa Šibenikom, i Ekrem Kulenović, trener Svetislav Pešić… Po prirodi posla, i ja sam znao da se pregovara s Petrovićem.

Na kraju, dogovor je postignut, za početak uz stisak ruke i obećanje da će ugovor biti potpisan po završetku sezone u kojoj je Dražen nastupao za Šibenku. Presudilo je odobrenje Petrovićeve majke Biserke. Dražen je, kao kaparu, dobio i Golf koji je u to vrijeme bio hit među automobilima.

Grubnić dodaje da je Petrovićev izbor bio sasvim logičan – Bosna je tada bila jedini jugoslavenski klub s titulom prvaka Evrope (osvojena 1979.), imala je fantastičnu organizaciju, ogromnu podršku u Sarajevu i cijeloj BiH, dovoljno materijalnih sredstava da stvori moćan tim. Plus, tadašnji propisi nisu dozvoljavali odlazak u inozemstvo tako mladim igračima (Petrović je imao 18 godina).

– Zagrebačka Cibona zaostajala je za nama, tek su s Draženom postali glavni, ustvari postali su ono što bi vjerovatno bila Bosna da je došao Petrović. Beogradski klubovi Partizan i Crvena zvezda, također, nisu bili dominantni. Čak ni to hoćemo li biti prvaci nije bio uvjet Draženovog dolaska – tvrdi Grubnić.

Šta je onda presudilo da Petrović na kraju sezone 1982/1983. umjesto u Bosni, završi na odsluženju vojnog roka, a 1984. potpiše za zagrebačku Cibonu, gdje je već igrao njegov stariji brat Aleksandar, također istaknuti košarkaš, a danas selektor naše reprezentacije?

– Mislim da je jedina stvar koja je pokvarila transfer bila ta sporna sudačka odluka u trećoj utakmici finala plej-ofa za prvaka Jugoslavije između Šibenke i Bosne u Šibeniku.

Utakmica je nakon naše žalbe poništena zbog faula koji je za domaćina na isteku vremena svirao sudija Matijević. Šibenka je odbila doći na novi meč koji je trebao biti odigran u Novom Sadu i mi smo postali prvaci.

Famozna majstorica

Famozna majstorica u Šibeniku vjerovatno je najpoznatija utakmica u historiji jugoslavenske ligaške košarke. Šibenka je slavila sa 83:82, tada 18-godišnji Dražen je briljirao sa 40 poena (i to bez “trojki” koje još nisu bile uvedene), uključujući dva odlučujuća iz slobodnih bacanja, domaći su proslavili trofej. No…

– Dok su mnogi na klupi tugovali, ja sam veoma brzo napisao žalbu, tvrdeći da je faul iz kojeg je Šibenka dala odlučujuće poene dosuđen nakon isteka vremena. Glasanjem 3:2 Košarkaški savez Jugoslavije uvažio je žalbu i naredio odigravanje nove utakmice koju Šibenka nije željela odigrati i mi smo osvojili titulu.

Mislim da se nikad ranije nije desilo da je utakmica poništena na sličan način, bio je to presedan. Bez obzira na to što smatram da smo bili u pravu, mislim da je presudilo možda to što je Sarajevo 1984. bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara pa se na taj način htjelo pomoći sarajevskom sportu – kaže Grubnić.

Danima je vladao haos, pljuštale su optužbe da je Košarkaški savez Jugoslavije stao na našu stranu u i takvim okolnostima Dražen nas je nazvao, izvinio se i rekao da ne može potpisati za nas. Kako je auto već dobio, Bosni je vratio novac u vrijednosti automobila – rekao je Grubnić koji napominje još jednu bitnu stvar:- Draženov dolazak dogovorili smo dok je liga još trajala i kad niko nije ni pomišljao da bi se naša dva kluba mogla sastati u plej-ofu, a kamoli finalu.

O ovoj temi za naš list pristao je govoriti i Aleksandar Petrović, iz čijih riječi možemo zaključiti da je praktično on bio taj koji je utjecao da njegov pet godina mlađi brat ne potpiše za Bosnu.

– Bio sam uključen u zbivanja i tog trenutka sam razmišljao na drugačiji način, kako će ljudi prihvatiti kad izađe na vidjelo da je Dražen prije finala dogovorio transfer u Bosnu, a da Bosna uzme titulu protiv Šibenke? Ko bi oprao Dražena i familiju Petrović?

Jednostavno, tajming je definitivno bio loš. Nakon toga je Dražen otišao u vojsku, a sljedeći korak bio je sasvim logičan, a to je sačekati završetak prvenstva Jugoslavije, vidjeti ko će biti prvak i imati u startu prednost. Ispostavilo se da je presudio onaj čuveni koš Mihovila Nakića sekundu prije kraja treće utakmice finala protiv Zvezde.

Cibona je tada postala prvak Jugoslavije i došla u apsolutnu prednost u odnosu na sve ostale klubove – objašnjava Aco, koji nam je otkrio i sudbinu famoznog “Bosninog Golfa”.

– Automobil koji je Dražen dobio od Bosne, a za koji je otac kasnije novac odnio u Sarajevo, mama (Biserka Petrović, op.a). i dan-danas vozi. Ovdje u Zagrebu ima i drugi automobil, međutim, za vožnju po gradu služi joj i taj Golf iz 1983. godine – rekao je Aleksandar Petrović.

Biserka Petrović odazvala se našoj molbi i pristala na fotografiranje ispred Draženovog muzeja u Zagrebu s Golfom, koji je bio prvi automobil njenog mlađeg sina.

– To je prvi Draženov automobil, a meni je danas poput relikvije. Čuvam ga i u odličnom je stanju. Često idem na posao njim. Dva puta su mi ga ukrali, ali ga je policija pronašla i vratila – izjavila je za naš list Biserka Petrović.

izvor: sport.ba/avaz.ba