EMIR HODŽIĆ ZA TACNO.NET: POBJEDIĆEMO DISKRIMINACIJU I SUOČITI DRUŠTVO SA RATNOM PROŠLOŠĆU

Povezani članci

• U podrumu pod bombama
• Zdravlje na aparatima, ministar na lovorikama
• Zvonimir Nikolić: Pamti pa vrati
• Karadžićevim stazama revolucije: Brutalnost prema povratnicima u Prijedoru
• Analiza Instituta IFIMES: Dekriminalizacija Srbije
• Premijer partijski aparatčik – ili, puno je ovnu volovska mješina

Razgovarali: Amer Bahtijar i Predrag Blagovčanin

Hrabrost, ponos, dostojanstvo to su mi prve asocijacije na Emira Hodžića, kaže Darko Cvijetić veliki bosansko -hercegovački i prijedorski pjesnik, redatelj i glumac koji je napisao pjesmu koju je posvetio ovom hrabrom momku.

Emir Hodžić prijedorski aktivista i borac za ljudska prava zrači ponosom i dostojanstvom, kada ulazi u restoran nastaje tišina iz koje izvire divljenje prema čovjeku koji vraća Prijedorčanima ali i svim bosansko hercogavačkim žrtvama, zajedno sa svojom subraćom u Prijedoru predovođenu Goranom Zorićem sa kojim ćemo također obaviti razgovor.

Emir Hodžić za tacno.net govori o bijelim trakama, o vraćanju dostojanstva svim žrtvama rata, o suočavanju sa ratnom prošlošću ali i opstrukcijama sa kojim se suočava.

Ove godine obilježavanje dana bijelih traka predstavlja po prvi put jednu inicijativu koja je ujedinija civilni sektor pod inicijativom ” Jer me se tiče” koji su došli da podrže i obilježe ovaj dan. Također po prvi put u Prijedor će doći aktivisti i aktivistice iz Banja Luke, Mostara, Sarajeva, Tuzle, Bijeljine, Zenice, Bihaća, Ključa i Prijedora. Dakle, ovo je istinska građanska inicijativa gdje će biti ljudi raznih opredjeljenja, etničkih grupa koji su se ujedinili oko jedne ideje, a to je borba protiv diskriminacije i segregacije. Okupljanje je prvenstveno da bi ukazali na probleme današnjice. Inicijativa ” Jer me se tiče” sama po sebi se distancira od politike, ona govori o problemu depolitizacije ratnog zločina i to je ono što mi forsiramo. Recimo da jedno dijete nema etnički prefiks odnosno da se na ubijenu djecu ne može gledati kao pripadnke ovog ili onog naroda ili pravdati taj zločin time što će neko reći- Tamo u nekom drugom gradu je također ubijeno dijete. Za nas tu nema ali. Iz Banja Luke će aktivisti danas postaviti transparent ” Mi dolazimo bez ali” i to je moćna poruka za one koji budu shvatili to poruku. Znači mi dolazimo bez ali. Ovakav skup se po prvi put dešava u Prijedoru odnosno Bosni i Hercegovini gdje ljudi istinski zajedno dolaze da osude današnju diskrimininaciju i održavanje etničkih tenzija koja se održava od vlasti.

Ovo je prvi put da iza ovakvog skupa stoje sve nevladina organizacije, građanski aktivisti ujedinjeni građanski front u Bosni i Hercegovini?

Inicijativu je pokrenula neformalna mreža organizacija, individua i raznih grupa koji su bili društveno angažovani duži niz godina. Mi nismo nevladina organizacija, mi ne pišemo projekte, mi predstavljamo mrežu ljudi suradnika iz cijele BIH i također nemamo nikakvu politiičku podršku. Apsolutno ni jedna politička stranka ne stoji iza nas. Blic nas je optužio da smo dobili neke velike pare od međunarodne zajednice međutim to nije istina i svaki novinar može da vidi šta je inicijativa ” Jer me se tiče” radila kako je nastala i kako smo se organizovali.

Šta očekujete danas na skupu. Da li ovakav skup šalje poruku budućim generacijama?

Upravo tako. Optužbe koje gradonačelnik Mrako Pavić izrekao te njegove izjave kao da se ne slaže sa inicijativom i kako smatra da je povratak u prošlost negativan i može dovesti do nekih tenzija su neutemeljene.Takve izjave za mene su kontraproduktivne jer mi se upravo bavimo budućnošću. Mi tvrdimo da se ne može ići dalje i ne možemo stvoriti bilo kakav prosperitet ljudima ukoliko se ne suočimo sa istinom. Zanemarimo kolektivnu krivicu, zanemarimo dosadašnji diskurs, mi jednostavno želimo ozdravljenje društva. Želimo da mladi ljudi odrastaju bez tereta kao što su logori, zločini, ubijena djeca itd. Postavlja se pitanje šta mi učimo svoju djecu? Da je uredu silovati i ubijati djecu ako su ovog ili onog naroda. To je bolesno i mi zaista imamo bolesno društvo u kojem svi zajedno treba da radimo kako bi to društvo ozdravilo. Ovo je maraton, ovo nije trka na sto metara i mi se ne nadamo nekom uspjehu prekosutra ali se nadamo da sijemo sjemenke promjena čitavog bh. društva. Da se ujedine ljudi istomišljenici koji isto razmišljaju, a ima nas i da uradimo nešto po ovom pitanju.

Dolaze ljudi iz Mostara koji je također preživio teror, opsadu i najgora razaranja. Koliko je važno to ujedinjavanje boli bez obzira radilo se o Sarajevu, Mostaru ili Prijedoru?

Kao što znate mi smo nedavno išli na put ka moru gdje su išli aktivisti iz Banja Luke , Prijedora, Konjica, Sarajeva, Tuzle i na tom smo putu posjetili mjesta gdje su stradali civili svih etničkih grupa. Bili smo u Hadžićima gdje su srpske paravojne formacije držale Bošnjake, bili smo u Čelebićima gdje je Armija BIH držala Srpske civile i Hrvatske civile, bili smo u Dretelju gdje je HVO držao Srpske i Bošnjačke civile. Željeli smo da pokažemo da mi moramo gledati na zločine nad civilima iz humane perspetkive, a ne političke. Postoji Haški tribunal, Sud BIH, postoje institucije koje se bave tom tematikom ali mi želimo da bh. narodu pokažemo da je zaista bolesno gledati na ubijenu djecu kao na pripadnike neke druge etničke grupe i time je sasvim opravdano negirati taj zločin. To je bolesno i nije zdravo za društvo bez obzira koje je to društvo. Ja kažem svi Prijedorčani i Prijedorčanke su moji ljudi. Znači ja sam Prijedorčanin i ne deklarišem se kao bošnjak ili musliman već kao Prijedorčanin. Ja želim dobro svim Prijedorčanima, ali to dobro neće doći dok imamo te tabue i dok se održavaju etničke tenzije i dok imamo diskriminaciju po etničkoj osnovi. To kad riješimo onda možemo normalno živjeti. U tom slučaju političke srukture ne bi imale više aduta da ostanu na vlasti. Političke strukture su sve opljačkale u ovoj zemlji i jedino što sad imaju kao sredstvo vladanja je strah od ovih drugih.

Da li je moguće da u Prijedoru dvadeset godina nakon tog stravičnog zločina dođu političari iz ove države i da se zajedno postide?

Da li je realno nadati se tome? Ja moram reći da. Optimista sam, jer inače ne bih ustao rano ujutro i radio ovo što radim. Kad će to biti moguće, to je već pitanje vremena. Političari su oportunisti, a mi kao narod moramo dovesti njih do te situacije da shvate da se mi stidimo onih dešavanja. Da se mi kao narod stidimo naših političara koji negiraju zločine nad civilima. Sada imate taj začarani krug srpsko- hrvatsko- bošnjačkoga tora, ali ovo je način da se pokaže da postoji i ta četvrta grupa ljudi koji se mogu deklarisati kao Bošnjaci Srbi i Hrvati ali su zajedno u toj četvrtoj grupi i osuđuju sve zločine nad civilima. U grupi ljudi koji žele naprijed i ne žele da se ovim bavimo narednih dvadeset godina. Za vrijeme Jugoslavije postojali su zakoni, postojala je vlast koja je propagirala bratstvo i jedinstvo ali su se mnoge stvari pod tepih stavljale. Mi to ne želimo sada. Želimo da se otvoreno priča o tome da bi se odstranila kolektivna krivica. Političari održavaju taj strah kolektivne krivice kako bi ostali zaštitnici svog naroda. Mislim da se mnogi društveni problemi u BIH ne mogu riješiti dok mi ne rješimo osnovne tabu teme, a to su ljudska prava i diskriminacija.

Da li je vaš plan moguće sprovesti bez određene političke podrške?

Za sad nije, ali opet kažem mi danas želimo da budemo viđeni i prepoznati. Znači nas 400-500 po prvi put na jednom mjestu nije mala stvar. Mi postojimo i ko nas predstavlja? Tu će biti 500 glasača i to je ta promjena diskursa kojom želimo da kažemo političarima da postoje ljudi koji zaista žele bolje sutra i koji žele da se ovo jednom za sva vremena riješi.

Koliko su ljudi spremni da se suoče sa ratnim zločinima?

To je teško pitanje. Ja ne znam sve ljude u Prijedoru ali vjerovatno je veliki procenat ljudi koji ne žele da se suoče s tim iz raznih ličnih razloga umješanosti u sve to i stida ili ne žele da se o tome uopšte priča zbog raznih bolova. Znači postoji mali broj Prjedorčana koji se trenutno mogu suočiti s tim. Ima Prijedorčana koji su spremni da surađuju na tom principu ali veliki broj ljudi još uvijek su pod utiskom medija i opštinske vlasti koja kontroliše maltene sve. Zbog toga postoji veliki broj ljudi koji nisu spremni da krenu u tom smjeru suočavanja sa istinom ali mislim da će se vremenom to promjeniti jer upravo u normalnom kontekstu, normalnom druženju i svakodnevnom životu nema nekih etničkih napada i mislim da je narod spreman da živi normalno. Ali ja i dalje tvrdim da struktura vlasti je ta koja održava etničke tenzije zbog svojih ličnih interesa.

Hodaju li Prijedorom danas ljudi koji su učestvovali u zločinima?

Ja vjerujem da ima ljudi koji su učestvovali i koji nisu uhapšeni i ima dosta ljudi koji uopšte nisu vidjeli lice pravde.

Koliko je izazovna ovakva organizacija skupa?

Uzela je dosta posla od nas koji smo u inicijativi. Od putovanja, traženja ljudi stvaranja mreže i emotivnig investiranja. Ovo su teme jako bolne, pogotovo za one poput mene koji su bili u ovom gradu i koji su preživjeli ono što su preživjeli.