Intervju tjedna – Predrag Lucić: Kad se intelektualci igraju mesara, svima nam je glava na panju

Povezani članci

• Draško Luković: Kojim jezikom govorim
• 08. mart nije samo ženski praznik već praznik svih radnica i radnika
• Model „federalizacije“ koji zagovara Dragan Čović bio bi model Republike Srpske
• Balkan prolaz
• Zvonimir Nikolić: Stidim se Čovića i njegovih sudija – 56.15 dana za svaki život
• KAD LEGITIMNI PREUZMU BRIGU…

Predrag Lucić, jedan od najčasnijih intelektualaca u regiji, novinar, pjesnik, osvjedočeni antifašista i prijatelj BiH, utemeljitelj kultnog Ferala, glavna je tema tjedna iza nas u BiH. O njegovoj poeziji su ‘progovorili’ ljudi koji ne znaju šta je poezija, o satiri ljudi kojima je ista potpuna nepoznanica, ‘oni koji iz svoje avlije žele da istjeraju sve što nije slično njihovim ksenofobičnim i ignorantskim stavovima’ (PEN BiH), kako bi promovirali vlastito mračnjaštvo, toliko nalik onome Franje Tuđmana i likova koje su njegove mračne ideje sprovodili u djelo (M.Tomaš). 

Za naš portal Predrag Lucić  govori o napadima na njega, ratnim zločinima, intelektualcima, kolegama novinarima…

Razgovarao: Amer Bahtijar

Već danima smo svjedoci hajke na Vas s pojedinih nacionalističkih portala, namjernog nerazumijevanja vaše satire, konkretno, pjesme Ići mići Ahmići koju ste izveli u Pavarotti centru u Mostaru u veljači ove godine prilikom promocije vaše knjige Mjesec iznad Splita. Ovu pjesmu izvodite već četiri godine s Borisom Dežulovićem. Da li ste ikada mogli zamisliti da će se ovako nešto dogoditi i zašto se upravo sada dogodilo? 

Ja još uvijek mislim da sam sve ovo ne zamislio nego izmislio. I kažem sam sebi: „Budalo, kako ti je uopće moglo pasti na pamet da izmišljaš ljude koji će tu tvoju pjesmu prevesti na jezik mržnje i onda arlaukati da se izruguješ sa žrtvama masakra u Ahmićima, da veličaš ratne zločine, da si genocidni ustaša koji priprema teren za novi genocid? Koliko je bolesna tvoja mašta kad se ni na tome nije mogla zaustaviti, nego je još izmislila peticiju kojom se od Ministarstva sigurnosti BiH, MUP-a BiH i Federalnog MUP-a zahtijeva da te se na teritoriji Bosne i Hercegovine proglasi personom non grata, a od Republike Hrvatske da te procesuira zbog širenja nacionalne i vjerske mržnje? I ni to joj nije bilo dosta, pa se dala i na izmišljanje potpisnika peticije: Petera Chena iz Pakistana, Johna Brewera iz Ohija, Admira Muhića iz Hrvatske, pa sve do gospođe Ise Villanen iz Finske koja je besane noći 6. travnja u 4 sata i 3 minute uz svoj cijenjeni potpis dopisala poruku: ‘Please, could we have this in English as well. Thank you. At the moment I do not know what I am signing.’

A zašto se dogodilo da sam baš sada sve to izmislio, vjerujte mi da ne znam. Možda će odgovor pronaći stručne osobe u ustanovi kojoj namjeravam povjeriti liječenje svoje očigledno oboljele mašte.      

Kako je nastala ova pjesma i koja je njena stvarna poruka?

Nastala je bez ikakvog stvarnog razloga, osim ako kao valjani razlog nećete uzeti moju izmišljotinu da se ovdje dogodio nekakav rat, da su u tom ratu počinjeni nekakvi zločini i da postoje ljudi koji su toliko nerazumni da ne vjeruju ni u taj moj izmišljeni rat ni u te izmišljene zločine. Njenu stvarnu poruku da stvarnosti zapravo nema i da je nikada nije ni bilo shvatili su ljudi u svim gradovima Bosne i Hercegovine u kojima sam je pjevao, zato su se valjda onako sažaljivo i smijali. Nisu se, uvjeren sam, smijali ni pjesmi ni poruci nego budali meni.

„..Da je satira moćna kao haubica, to znam već pola stoljeća. Samo me brine stanje svijesti, koje satiru ne vidi IZVRNUTOM RUKAVICOM, već čita i procjenjuje doslovno, regenerirajući zablude, paranoje, šireći prijetnje i skamenjenost među ljudima koji poznaju “podstavu jezika” napisala je ovih dana književnica  Božica Jelušić. Kako je moguće da je Vaša pjesma pogrešno shvaćena i brine li to i Vas?

Nemojte se ljutiti, ali mene iskreno brine samo to što vi, za razliku od nekih književnih stručnjaka, niste shvatili da ta pjesma nije pogrešno shvaćena nego pogrešno napisana.

Kako se nosite s ovom cijelom apsurdnom situacijom? Kako itko može Predraga Lucića nazvati genocidnim ustašom koji ismijava zločin u Ahmićima kada svi znamo da ste osvjedočeni prijatelj naše zemlje, među prvima stigli u Mostar, Dretelj, Heliodrom itd…i pisali o zločinima koje je HVO napravio u BiH. Svi Feralovci, to svi znamo, su provjereni antifašisti, pacifisti i borci za pravdu i ljubav a ne mržnju ili rat.

Oprostite, ali apsurdno mi je slušati ove vaše uvrede. Ako ćete na taj način govoriti o notornom ratnohuškačkom glasilu kao što je bio taj, da prostite Feral, onda se nemojte čuditi ako vam kroz Mostar koliko sutra opet projašu četiri jahača Apokalipse: kuga, rat, glad i Feral Tribune.

Što je s kolegama iz Hrvatske? Da li vam se itko javio i dao podršku?

Ne znam što je s njima, ali mislim da znam zašto se ne javljaju. U povjerenju, radi se o čistoj kolegijalnoj zavisti. Te sitne duše mi nikada neće oprostiti što sam im pred nosom maznuo titulu genocidnog ustaše. Ali baš me briga… Neka pate i neka šute! Negdje sam pročitao da patnja oplemenjuje.

A iz BiH?

Kolege iz BiH se javljaju, iako ih nitko nije vukao za jezik. Mislim da je to posljedica olako shvaćene slobode govora. Bojim se da pored takvih novinara nikada nećete ući ni u NATO-pakt ni u Europsku Uniju.

Da li se bojite, pošto su između ostalih stigle i prijetnje „klanjem“?

Bojim se da iza takvih prijetnji ne stoje mesari nego intelektualci. To je još jedno ozbiljno upozorenje da živimo u vremenima u kojima stručnost nije na cijeni. Jer kad se intelektualci igraju mesara, svima nam je glava na panju.

Nedavno smo šetali Splitom i pitao sam Vas – kako je bilo raditi Feral devedesetih i šetati gradom?

Pa rekao sam vam da sam bio izložen nerazumijevanju okoline. Zašto od mene tražite da ponavljam onu tužnu i bolnu priču o prelijepoj trafikantici koja me je prostrijelila prezrivim pogledom kada sam došao kupiti Tomislavgradske ratne novine, mjesečnik Narod don Ante Bakovića, Glasnik HDZ-a i još nešto tome slično? Pokušao sam joj objasniti da mi te novine trebaju za Feralovu rubriku „Greatest Shits“, a ona mi je odbrusila da kako me nije sram uzimati u usta njenu omiljenu stranicu. A onda je, sva raznježena, ne meni nego nekamo u zrak rekla kako bi sve dala kad bi mogla upoznati novinara koji izmišlja sve te shitove. A ja joj, sav popišan, nisam imao srca reći da to nitko ne izmišlja, nego da to Dežulović i ja prepisujemo iz tih novina koje mi je s prezirom prodala… Nemojmo, molim vas, više o tome…

Često putujete po bivšoj nam zajedničkoj domovini. Osjećate li koliko je ljudima važno to što ste radili Vi, Viktor, Heni, Marinko, Boris, Drago, Mile… Promijenili ste živote desetinama hiljada ljudi koji su se gušili u ratu koji ne završava mirovnim sporazumom?

Nemojte mi ih, molim vas, spominjati! Da sam se družio s drugačijim ljudima, možda se ne bih odao genocidu. Da me sudbina nije namjerila na te problematične osobe, možda bih danas bio ugledni profesor novinarstva na mostarskom Sveučilištu, a ne neugledni ratni zločinac.

Koliko je bošnjački nacionalizam opasan za BiH?

Najlakše je lupati po nacionalistima… A zašto se ne zapitate koliko je BiH opasna za bošnjački nacionalizam?

Možete li komentirati suočavanje sa zločinom danas u cijeloj regiji. Zašto je to tako teško?

U potpunosti razumijem sve teškoće što ih proces suočavanja nosi sa sobom. Iz osobnog iskustva znam da nije lako stati pred ogledalo i suočiti se s ratnim zločincem.

Očekujemo presudu čelnicima Herceg Bosne krajem svibnja. Kako će presuda utjecati na odnose u regiji? Može li ta presuda razotkriti kod građana Hrvatske svu bestijalnost Tuđmanove politike prema BiH?

Nezahvalno je nagađati. Mogu samo reći da bih osobno bio više nego zahvalan Republici Hrvatskoj kada bi platila i troškove moje obrane pred Haškim tribunalom.

Foto: šg

U nastavku  objavljujemo pjesmu Predraga Lucića napisanu povodom napada na njega:

IĆI MIĆI LUCIĆI

Ići mići Lucići…
To je pisac pogrešnih riči,
Koje ako ćeš shvatit
Moraš pisca umlatit
Prije nego šta počneš ga štit!

Ići mići Lucići…
To na verse sotonske sliči,
Ako ih ne zatučeš,
Bar da piscu navučeš
Kletvu i fetvu za vrat!

Loš postat će pjesnik
Prvoklasni bolesnik:
Dario Kordić
Izum će bit
Tog hrvatskog bilmeza!

Ići mići Lucići…
Živ iz pisme on ne smi izići!
Jerbo piše bez veze,
Gluparije, hereze,
Ča su svima dopizdile.

Da mi je satiri prići,
Satrat je nako bez riči…
Oš nan pivat o ratu?
I još htit da te shvatu?
Ala, ludega Lucića!

Znat svaki će pravnik
Da bezmozgi bezglavnik
Ludi je Lucić
Krivac za rat,
Da on ga je stvorija!

Ići mići Lucići…
On bi triba i u Haag stići,
Tamo reć: „Žaj mi nije
Pisat sve pizdarije
Ni za dvi vake robije!“

Ići mići Lucići…
Došli pivat s Dežulovići,
Misto ispriku kazat
Došli opet pokazat
Da ne znaju prikinit srat.

I neće bit mira
Dok postoji satira,
Dok god se more
U librima štit
Ovaka parodija!

Ne, neće bit mira
Dok rat se parodira,
Dok štiš tog pisca,
Literatnog zločinca
Šta rat pismon je vodija!

Predrag Lucić