Razgovor sa George Sorošem: Najvažnija tema uopšte

Povezani članci

• Rasplamsala se borba za isporučioca autodijelova Grammer
• Ulagači na Wall Streetu nesigurni zbog Feda
• Steve Jobs se povukao, Tim Cook novi glavni direktor Applea
• Trgovinski rat je imao uticaj na opadanje vanjske trgovine Kine u 2019. godini
• Bijeljina domaćin Biznis foruma „Rasterećenjem privrede do novih radnih mjesta“
• Bogataši će platiti i veći porez od postojećeg. Zašto? Jer mogu

 „Kada bih mogao razdrmati i probuditi njemačku javnost to bi krunisalo završetak moga životnog djela“  – George Soros

Legendarni investitor, filantrop i sa sigurnošću najbogatiji filozof na svijetu, George Soros, govori o krizi Evrope, Angeli Merkel i svome životu milijardera

Preveo: Ešref Zaimbegović

Ovoga tjedna ste u Frankfurtu u jednom govoru predstavili kako bi se evro moglo spasiti. Vaša analiza je vrlo jasna: Ili će Njemačka dopustiti izdavanje evro bonda – ili će napustiti evro zonu. Kako ste sigurni da imate pravo?

Dio moje filozofije je da mogu griješiti. To važi i ovdje. Međutim sa mojim iskustvom u finansijama i sa svim što je predhodilo krizi i bilo za nju odgovorno, ja sam u svome mišljenju tako siguran, kako to samo mogu biti.

U svakom slučaju Vi ste u prošlosti već davali predviđanja koja se potom nisu ispunila.

Toga sam potpuno svjestan.

U Frankfurtu je odmah započela žestoka diskusija: Evrobond će dovesti do povećanja kamata u Njemačkoj, niko ne može garantirati da pojedine zemlje neće opet varati i tako dalje. Izgleda da ste Vi ovim primjedbama veoma obradovani.

Ja gorim od želje da o ovim stvarima diskutujem jer  smatram da je njemačka javnost zarobljena u predrasudama i pogrešnim procjenama. Mogu razumjeti kako je do toga došlo. Ali jedini put da se to koriguje je izazvati diskusiju.

Stvarni adresat Vašega govora bila je naravno Angela Merkel, koja međutim nije bila prisutna. Imate li povod za mišljenje da to što Vi kažete može napraviti utisak i na njemačku kancelarku?

Ne. I nisam imao, iskreno govoreći, ni utisak da sam svojim predavanjem promjenio ni stanovište onih koji odlučuju u Bundesbank.

Ali ipak Vas mnogi u svijetu vide kao neku vrstu proroka – šta god da Vi kažete, prodate ili kupite, potrese tržišta. Volite li takvu ulogu?

Ne. U stvarnosti mi je takvo shvatanje onemogućilo da budem i nadalje aktivan kao investitor. Zato sam se povukao iz svakodnevnog posla, jer je suviše komplikovano biti investitor i prorok. (Ne smije se.) Meni je jasno da mogu griješiti, ja čak znam, da s vremena na vrijeme moram griješiti – ali ljudi što gledaju šta radim to ne znaju. Ili ne misle o tome. A također je teško izbjeći sukobe interesa. Kada bih ja na tržištu još imao neku poziciju bilo bi mi teško govoriti o određenoj situaciji a da ne kalkuliram kako će to uticati na tržišta.

Jeste li Vi stvarno u mirovini? Zar niste upravo sada prodali više od polovine Vašega zlata i time oborili njegovu cijenu?

To nisam bio ja. Ja imam tim koji takvim stvarima upravlja. To jeste moj novac ali taj tim o tome odlučuje.

Kada  čitam u gospodarskom dijelu novina da je George Soros oslabio japanski jen, što se upravo desilo, ili vrijednost zlata – tada to nikada niste Vi? Vi ste jednostavno umirovljenik?

U slučaju jena, da bih bio potpuno otvoren, imao sam uticaj na to šta moja firma preduzima. Jer to se ticalo veoma važnog razvoja, koji je bio vezan na druga dešavanja a ja sam vjerovao da sam razumio nešto što drugi nisu razumjeli.

Ali sa padajućim cijenama zlata niste osobno bili povezani.

Dobro. I u ovom slučaju bio sam uključen. Ali to su bila dva izuzetka, normalno se u svakodnevne poslove ne miješam.

Vi ste jedna interesantna figura – izgleda da niko ne zna tačno da li ste Vi ustvari zli ultrakapitalista ili ste dobročinitelj čovječanstva. Zaradili ste milijarde špekulacijama i opkladama protiv valuta – i: Vi ste milijarde dali u dobrotvorne svrhe. Kakav ste Vi ustvari – dobar ili zao?

Ja vjerujem da sam u različitim fazama svoga života igrao različite uloge. Kao učesnik na tržištu imao sam zadatak da zarađujem novac. Angažovali su me investitori da za njih investiram. Pošto sam za druge a i za sebe zaradio puno novaca dostigao sam novi stupanj unutar moga razvoja. Od tada sam mogao realizovati moju stvarnu strast: poboljšavati svijet.

A šta čini više zadovoljstva: zaraditi jednu milijardu ili pokloniti jednu milijardu?

Ovo poslednje mi znači puno više. Za mene je moja vlastita subjektivna predstava o tome šta je za svijet dobro daleko iznad svega što služi da bi se zaradio novac. Ja možda nisam jedini na svijetu koji to tako radi, ali sam u svakom slučaju jedan od vrlo malo takvih. Pogledajte naprimjer kako se promjenio Bill Gates. Kao šef Microsofta bio je tvrdi igrač i konkurent na tržištu i to je sa ponosom i malo pretjerano javno pokazivao. I pošto je imao loš imidž nagovorili su ga da osnuje jednu zadužbinu. A danas se on stara još samo o svoju zadužbinu a njegov pogled na svijet se potpuno promjenio.

Vaša imovina se procjenjuje na više od 22 milijarde dolara: šta za Vas znači novac?

Slobodu. Svjestan sam da novac također znači moć, to ne zaboravljam. Ali novac mi omogućava da slijedim svoje želju koja se sastoji iz dva dijela: razumjeti stvarnost – i tada ovo razumjevanje napustiti da bi se stvarnost poboljšala. Vjerujem da je u mladosti svaki čovjek opsjednut željom da svijet mijenja prema boljem ali ja imam privilegiju da ovu želju mogu sada stvarno realizovati.

Vaš otac, advokat i pisac, bio je za vrijeme prvog svjetskog rata u ratnom zarobljeništvu u Sibiru. Kada se vratio zaključio je da promjeni svoj život. Htio ga je što je moguće više uživati i samo toliko raditi da bi imao dovoljno novca.

Za njega je novac bio nešto kao prtljag. Što manje to bolje.

Vi ste krenuli suprotnim putem.

Ali za mene nije novac sve. Inače ga ne bi razdjeljivao. (Smije se, ali simpatično.)

Kad ste još bili investitor: Šta vas je podsticalo ako ne novac?

Kao prvo ja sam iz čiste nužde došao u svijet novca. Jer kada uopšte nemate novca, novac je nešto bez čega ne ide. Tada sam imao jedan plan. Danas zvuči pomalo smiješno, ali tada sam bio student u Londonu. Počeo sam na berzi i tada zaključio da idem u Ameriku jer sam mislio da se tamo može lakše zaraditi novac nego u Engleskoj. Naravno to je bilo prije nego što je London postao centar finansijskog tržišta. To je bio petogodišnji plan: ići u Ameriku, zaraditi 100.000 dolara – i to bi bilo dovoljno da se kao filozof živi relativno dobro.

I tada je lijepi plan pošao krivim pravcem…

Ja sam uradio previše… Zaradio sam više nego 100.000 dolara i nekako se uživio u svijet finansija, jer su se finansijska tržišta pokazala kao čudesna pokusna laboratorija u kojoj sam mogao testirati u praksi moje filozofske ideje.

U septembru 1992. igrali ste na oslabljenje britanske funte. Tada ste zaradili milijardu dolara i ruinirali mitos britanske centralne banke. Sječate li se još kako ste tada slavili?

Ne, jer to nije bilo ništa posebno izuzetno. To je bilo nešto veće i dramatičnije nego inače ali nije bilo ništa drugačije nego to što sam tada upravo radio. Ja čak niti ne znam da li je 1992.  u cjelini bila posebno dobra godina. ( Smijeh.)

Zašto se ne kladite protiv evra?

Kao prvo: Šta ja mislim o Evropskoj uniji, koja će se jednoga dana raspasti, ne tiče se njene valute kakva je ona danas. To ne bi bila dobra opklada, da kažemo tako. A drugo, ja se više ne kladim.

Danas Bank of England, sutra cijeli svijet: Imali ste osjećaj kao da je to igra? Kao Monopoli?

To je bila igra. Ja sam to igrao kao igru, bilo je to tačno tako. Ali onda je postalo prilično ozbiljno jer sam išao na ozbiljne rizike. Upravljati jednim hedgefondom je izuzetno naporno. Išlo je tako daleko da sam jednog dana povjerovao da imam infarkt. Bio sam tako napregnut. Još uvijek tačno znam kada i gdje se to desilo. Mislio sam, sada je to tu. I mislio sam ako sada umrem izgubio sam igru. A to me je konačno develo k tomu da sam osnovao zadužbinu. To je bilo 1979. a to mi je dalo motivaciju da opet igram. Tada nisam bio tako bogat. Imao sam možda 30 miliona dolara…

Dobro,ali…

Naravno to je puno novca. U svakom slučaju bilo je dovoljno za mene. Nisam trebao više. Ali kad sam imao zadužbinu pojavio se smisao ipak zaraditi još više.  Utvrdio sam da razvoju moje filozofije pomaže biti aktivan na tržištu. To mi je pomoglo da se ne zapletem u mojim razmišljanjima. Držalo me u kontaktu sa stvarnošću.

Vi ste se dugo osjećali kao nepriznati filozof. Jednom ste držali predavanje sa naslovom: “Neuspješni filozof pokušava još jednom”.

Dugo sam vjerovao da je moja filozofija možda jedan osobni sistem vrijednosti koji me je dobro vodio – ali pošto to niko nije potvrđivao imao sam sumnju da li to može doprinijeti da me i drugi razumiju. Od finansijske krize 2007./2008. imam nešto više samopouzdanja. Jer iznenada su se promjenili reakcije koje sam dobijao. Naprimjer Mervyn King, guverner Bank of England , je 2000. rekao, Soros je dobar čovjek sa interesantnim idejama, ali njegova filozofija je beznačajna. Poslije 2008. je priznao da je pogriješio. Rekao je, moguće je da sam ipak imao pravo. To je povećalo njegov ugled u mojim očima. (Smijeh.) Ja vjerujem da moj konceptualni okvir o pogrešivosti, refleksiji i ljudskoj neodređenosti stvarno može doprinijeti našem razumjevanju svijeta. Ja sam napisao knjigu koja može biti dobar doprinos: „The Age of Fallibility“. Sam je moram ponovo pročitati jer sam zaboravio šta u njoj stoji. (Smijeh.)

Vi ste njemačku okupaciju Budimpešte preživjeli sa lažnim papirima. Bilo Vam je tada 14 godina – kako je ovo iskustvo na Vas uticalo?

Za najveći broj ljudi bilo je to vrijeme jedno nevjerovatno strašno iskustvo, mnogo ih je bilo ubijeno – ali za mene to je pozitivno sjećanje, iako sam svjestan toga da to čudno zvuči. Jer ne samo da smo preživjeli kao obitelj, mi smo bili u situaciji da pomognemo drugima. Pošto smo se konfrontirali sa surovom realnošću mogli smo stvarno izbjeći opasnosti  i to je bila važna lekcija za mene: uvijek se direktno suprotstaviti tvrdoj realnosti. Upravo to pokušavam također i u pogledu evrokrize. Postoji opšta tendencija da se kriza podcjenjuje, nalaze izgovori ili se tvrdi, kada prođe najgore sve će opet biti dobro. Ja sam naprotiv sklon prenaglašavati negativni rezultat – da bih se postavio tako da budem spreman. I da nađem pozitivno rješenje. Ja rado držim konflikte otvorenim do njihovog logičkog kraja dok je uobičajeno kratko prije kraja se zaustaviti i tražiti kompromis.

Smatrate li Angelu Merkel lošom političarkom?

Ni u kakvom slučaju. Ona je velika politička osobnost i sa njemačkog stanovišta ona je svoj zadatak uradila izvrsno. Ja sam ubjeđen da se ona iskreno osjeća obavezna prema Evropskoj uniji i evru. Ali ona vodi Njemačku i Evropu u pogrešnom pravcu. Ona nije razumjela da evro može razoriti Evropsku uniju. I da je važnije održati Evropsku uniju nego evro.

Zašto se Vi interesirate za to šta će biti sa Evropom? Vi se možete ugodno smjestiti u svome prebivalištu u New Yorku, dati dalje milijarde u dobrotvorne svrhe i ako nešto u svijetu ide naopako isključiti vijesti. Šta vas goni da se mješate?

Kada bi mi bilo moguće razdrmati njemačku javnost to bi okrunilo završetak moga životnog djela. To bi bacilo u sjenu sve drugo što sam postigao. Ja doduše imam američki pasoš ali ja sam u srcu i danas kao i ranije Evropljanin. A sada ovisi samo o Njemačkoj da se riješi evrokriza. To je teška kriza u jednom vrlo važnom dijelu svijeta. Evropska unija je otjelovljenje otvorenog društva, kako je to nazvao Popper, to je nešto od ogromne važnosti, ne samo za Evropu nego za cijeli svijet. Ja to smatram momentalno najvažnijom temom uopšte.

faz.net