ENG
Predrag Lucić: Hrvatska stranka Le Penovih Kineza
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Kako je Le Penov pobočnik Bruno Gollnisch svojim rutinskim ksenofobnim istupom zapravo poručio hrvatskim lepenistima da ni oni nisu dobrodošli u EU ako ih ona privlači boljom zaradom i socijalnom sigurnošću.
– Opet si mi nešto pokisao, trafikant…
– Imam i zašto. Mislio sam da ćemo, k’o i devedeset prve, pjevat »Le Pen ti je, Le Pen ti je Zagorje zelene, Zagorje zelene, Zagorje zelene…«, a ono ništa…
– Kako ništa?! Ako nije došao osvjedočeni prijatelj Hrvatske, kamarad Jean–Marie Le Pen, stigao nam je njegov doglavnik Ante Bruno Gollnisch.
– Nije to isto. Le Pen je ipak Le Pen, a taj, što kažeš, Ante Bruno Gollnisch je samo Bruno Gollnisch, bez Ante i bez Le Pena.
– Pa nije on kriv što Le Pen nije mogao doć.
– A tko ti kaže da nije mogao?
– Sam Gollnisch, potpredsjednik Le Penove Nacionalne fronte i zastupnik u Europskom parlamentu, koji je uljudno ispričao željno očekivanoga gosta zato što je »zbog ranije dogovorenih obaveza u posljednji trenutak morao otkazati posjet Hrvatskoj«.
– I ti vjeruješ da se Le Pen baš u posljednji trenutak sjetio ranije dogovorenih obaveza, pa zbog njih otkazao također ranije dogovoreni dolazak u Hrvatsku?
– A zašto ne bih vjerovao?! Uostalom, Gollnisch se potrudio da se Le Penov izostanak ne primijeti.
– Trud uzalud…
– Jesi li ga čuo kako je govorio? Misliš da bi i Le Pen bolje sročio ono o pretjeranim slobodama?
– Žao mi je, ali u posljednji trenutak sam morao otkazat uživanje u njegovom posjetu Hrvatskoj, naravno, zbog ranije dogovorenih neodgodivih obaveza. Stoga se uljudno ispričavam što nemam pojma o kakvim je pretjeranim slobodama gospodin glagoljao.
– Nisi čuo da je »slobodno kretanje ljudi, robe i kapitala trenutačno dogma u Europskoj Uniji«?
– A šta bi trebalo bit dogma: neslobodno kretanje ili slobodno nekretanje?
– Vidjet ćeš kad je uspostave i zabetoniraju. Sada ti Gollnisch pjeva k’o što bi ti i Le Pen pjevao kako »slobodno kretanje robe stavlja europske radnike u izravnu konkurenciju s kineskim radnicima koji više rade, nemaju nikakva radna i socijalna prava i žive u autoritarnom sustavu«…
– Pa bi taj Gollnisch–LePenčić poboljšao konkurentnost europskih radnika tako što bi, po uzoru na Kinu, u Europi zaveo autoritarni sustav? I tako što bi radna i socijalna prava u Europskoj Uniji sveo na istu ravan s onima u Kini?
– Mogao si doć pa ga pitat, umjesto što si ga ignorirao. A usput bi doznao i u čemu je prednost Hrvatske u odnosu na Europsku Uniju.
– U čemu, bogati?
– U tome što »slobodno kretanje ljudi u Europsku Uniju dovodi mnogobrojne ljude privučene boljom zaradom i socijalnom sigurnošću«, a »Hrvatska je zasad relativno zaštićena od velike imigracije ljudi koji dolaze s drugih kontinenata i imaju drugu kulturu«.
– Zašto? Zato što ovdje ne vide šansu za bolju zaradu niti se nadaju ikakvoj socijalnoj sigurnosti? Baš mu hvala na takvoj prednosti! Je li to Le Penov izaslanik Le Penovim hrvatskim prijateljima poručio da nisu dobrodošli u Europu ako ih Unija privlači boljom zaradom i socijalnom sigurnošću?
– Vidim ja, trafikant, da je bolje da Le Pen nije došao ovamo. Samo bi se iživcirao s takvima poput tebe.
– A možda bi se i razočarao kad bi vidio šta je ostalo od one Hrvatske koju je podržavao, od Hrvatske koju je njegov prijatelj Tuđman ustrojio kao »smetnju prodoru svjetske ideje o slobodnom društvu«…
– Doći će, pa će vidjet. Gollnisch najavljuje skori Le Penov posjet Hrvatskoj, jer se veliki gazda želi susrest s mnogim hrvatskim političarima koji bi mu, poput Josipa Manolića, htjeli zahvalit na podršci koju je Hrvatskoj pružao u ratu.
– A da mu usput zahvale i na podršci koju još uvijek pruža Vojislavu Šešelju, Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću…?
– Manolić kaže da Le Penu, kao osvjedočenom prijatelju Hrvatske, ne treba zamjerat na druženju s osvjedočenim srpskim zločincima i na svemu što je uradio za njih.
– Nego mu treba aplaudirat kao osvjedočenom prijatelju svih šovinista i ratnih zločinaca, bez obzira na granice, pa prema tome i kao osvjedočenom prijatelju osvjedočenih neprijatelja svojih osvjedočenih prijatelja?
– Kaže drug Joža da to ne treba miješat, jer da su to kruške i jabuke.
– Je li mu Ratko Mladić kruška ili jabuka? I koja mu je voćka Voja Šešelj?
– Pa nije Le Pen kriv što je dobar sa svim lepenistima. Vjerojatno zato u ovom delikatnom trenutku i nije došao u Hrvatsku.
– Zašto ne bi došao kad je već tako dobar sa svima?
– Mislim da ga boli duša zbog ovih svađa među pravašima i što mu ovi Tomašićkini samo zbog nesnošljivosti prema Srbovima spočitavaju drugovanje sa srpskim šovinistima. Njemu, koji iskreno ljubi i podržava svaki šovinizam i ksenofobiju, vjerojatno ne ide u glavu da šoveni unutar istog nacionalnog korpusa idu dotle da svoje sitne stranačke interese nadređuju svetom cilju i zajedničkom interesu velike Šovinističke internacionale.
– Pa zašto Le Pen ne dođe da osobno pomiri pravaše?
– Ne brini, doći će. Čim u Srbiji pomiri Šešeljeve radikale i Nikolićeve naprednjake.
– Misliš da bi to mogla bit ta »ranije dogovorena obaveza« zbog koje je sada otkazao dolazak u Hrvatsku?
– Mislim, dakle – gdje sam?!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
