PSIHA
Piše: Petar Fehir Jedna od stvari koje zauvijek nosim u nosu je i miris psihe. Ne sjećam se jesam li i u školu bio pošao kad su, jedno poslijepodne, na kolicima od Slavije, roditelji dogurali kući psihu. Najljepši komad namještaja
Piše: Petar Fehir Jedna od stvari koje zauvijek nosim u nosu je i miris psihe. Ne sjećam se jesam li i u školu bio pošao kad su, jedno poslijepodne, na kolicima od Slavije, roditelji dogurali kući psihu. Najljepši komad namještaja
Piše: Petar Fehir Ima utakmica u kojima nema gubitnika. Jedna se takva, ovih dana, odigrala u Kraljevu. Nekada “bijeli sport”, razbibriga gospodi u bijelim poluverima i damama s lepezama, sa zelenih se travnjaka Wimbledona i Rolanad Garrosa globalizacijom preselio na
Gledam one proteste u Zagrebu pa mi nije najjasnije – onaj pokret “Occupy Croatia” – jel se to ime odnosi na one kampere u Savskoj ili na one koji su im krenuli u posjetu?! Piše: Petar Fehir Bilo kako bilo
Piše: Petar Fehir Ne daj se Ino! ne daj se mađarima, moja Ino! Poderi ugovor! Prevari frajere što su ga potpisali u nekom boljem hotelu. Ne daj se rafinerijo moja! Nečijim pohlepama i navikama… Ne daj se firmo moje
Piše: Petar Fehir prvo upozna sebe, pa stvari. njegovoj prvoj učiteljici ljubav sad treba, ne znanje. kraj nje su uvijek prolazili i mada ne zna postoji li traži ga. pruženu ruku samo gleda, nikada i nije imao namjeru i sve
MARIJA, LJUBAV MAJAKOVSKOG Mariji se kosa rijedi i ruke boraju, ne lista više modne časospise, miruju grudi, ko da moraju i prsti se grle, valjda, navikli se. Ne mari više za celulit, strije, oko trbuha, brežuljčića snena, ko
Ilustracija: lupiga Kompletna teorija svih njegovih pojavnih oblika sažeta je u jedan grafit koji se šepuri na svlačionici sportske dvorane u Lundu: “VI NEMATE ZATO ŠTO ONI IMAJU” Piše: Petar Fehir Kapitalizam je u svom biću neprirodno stanje. Ili proces,
Piše: Petar Fehir pjesmom nas na svijet donesu, pjesma nam bijaše prvi glas, da tata mami nije pjevušio ne bi valjda bilo ni nas pjesmom u školu krenemo, pjesmom se od nje oprostimo, pjesmom uspavamo “prvo veče” i prvom ga
Piše: Petar Fehir “Kada su došli…”, ili “Prvo su došli…”, pastora Martina Niemöllera, ima nekoliko prepjeva. Čak se, sa sigurnošću, ne može ni utvrditi original. Postoje kraće i duže verzije, spominju se jevreji, komunisti, katolici… U varijanti iz 1976
Piše: Petar Fehir Bila jedna močvara. Carstvo blata, mutne vode, kojekakvog rastinja i pustih stvorenja. Takozvanih nilskih konja, žaba, brkatih somova, vidri i sličnih štakora. Uživalo blago u svom carstvu. Brčkalo se, drijemalo, paslo i izležavalo. Mrzjelo i svaku pomisao
Piše: Petar Fehir zora bi zarudila, al moru bi probudila… koliko god se trudila, kudila i sudila, tužalica tvoja, draga moja, skončat će u korpi ministarstva ludila kada jednom plane, (ako ikad svane) propet novi dane, stare
Foto: Matt Champlin Da smo, u ove praznične dane, znali, zajedno sa susjedom okretati pečenku, nazdraviti brljom, baciti koju belu, bezbrižno i bez srdžbe. Da smo se, poslije tih praznika, vraćali u svoje tvornice i lagano planirali godišnji u sindikalnom
Zadnjeg se dana škole, u zimskom terminu, lundski prvoškolci okupe u crkvi i tamo za roditelje, bake, dede i pokoju tetku, otpjevaju par božićnih i par svjetovnih pjesmica. Piše: Petar Fehir Onako, direktno iz škole, u tenisicama i majicama Ronalda.
Foto: Flickr Piše: Petar Fehir Kad se on pojavi kuća miriše na barut. Podignutih obrva, povišena glasa, ulazi kao, kako se već ono zove, onaj zadnji tajfun. Dok priča, kažiprst i palac mu se dodiruju kao Dr Etkerovom kuharu.