ENGFlykten valde oss – Bijeg izabra nas
Flykten valde oss Fågeln väljer flykten – vi valde den icke. Flykten valde oss. Därför är vi här Ni som ej blev valda, men ändå frihet äger, hjälp oss att bära den tunga flykt vi bär. Bojan väljer foten.
Nazad na početnu stranicu...
Tag "petar fehir"
ISTO BILOGORSKA
Piše: Petar Fehir nekad mi kroz glavu prođe (dok rasparane misli spajam) kako je čoek iz lončarce vodjo juncu na sajam kreno je još za mraka kad pjetlovi selo bude uprego klimava kola i objesjo lampaš kraj rude žena mu
Petar Fehir: Bilogorska
BILOGORSKA kacu u štaglju pokrila prašna zarđo plug, kosjer s iskrivjo još pola vreće kurznog brašna sjeća da tuje neko živjo zarasle šljive, dud se osušjo u ganjku strulla simpla stara oluk procurjo, bunar presušjo limeni pjeto crnji
IZ RUKE ONOG DJEČAKA
Piše: Petar Fehir Ova je Zemlja postala ružno mjesto i već rukom možeš napipati kraj… spokoj je gore, u onom plavetnilu gdje leti, iz ruke dječaka, pušten zmaj Gdje nitko ne mari za boju oka, gore smo, u oblaku jedna
EVO ME, USTAJEM
Piše: Petar Fehir Nije problem u ploči. Nije problem ni u predsjedniku “demokratske zajednice” koji provjerenim manirom mutivode konstatira da “nekima odgovara da se od Vukovara radi slučaj”. Ni u predsjednici koja “čisti teren” za predstojeći izborni cirkus, uvodi kič
U ZEMLJI U KOJOJ SU PALJENE KNJIGE
Piše: Petar Fehir Rabe se lagane riječi, one što šute… u toj je zemlji nada kukavičluk i vjera izdaja… U njoj su wc i fontana kapitalne investicije, manija se mjeri vagom domoljublja, vlast se saginje pred ušatim slovom, i s
ĐUROLOGIJA
Piše: Petar Fehir Ideju za Đurologiju Đuro je dobio od prijatelja. Predlagali mu oni, kaže, da onakav, kakav već jest, napravi jedan stendap. A on ih, nevješt, pitao što je to. Ma ništa, odgovoriše mu prijatelji – popneš se na
KNIN SE KNINOM IZBIJA
Piše: Petar Fehir Nekada bismo, prije nego bi John Wayne zakoračio u mračni salon Dodge city-a i naručio whisky, na velikom platnu lokalnog kina u Grubišnom, morali gledati desetak minuta dosadnih “Filmskih novosti”. Te koliko je tona iskopano u Trepči
VINETU
Piše: Petar Fehir Šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme poezije mira, dok smo se još kao derani švercali po grubišnopoljskom kinu, nismo ni slutili da će jedan lik imati sudbinsku ulogu u našem sazrijavanju i ostaviti neizbrisiv trag. Nije bilo
NEMA PRAVDE
Piše: Petar Fehir Ej, od kako je Banja Luka postala nije u njoj bila nesretnija čovjeka od Gaje. Nije mu to ni pravo ime bilo već mu ga nadjenulo onomad. Ništa mu od ruke, kaže, zadnjih dvadeset godina nije išlo.
RAT RUŽA
Piše: Petar Fehir Ona prva Ruža, melankolična, koja je legandarnu izvedbu doživjela na Trgu Republike, 17 listopada 89. bila je, kao što i sam Houra reče, posvećena majci. Poslije će postati i simbolom jednog vremena u kojem su se dizala
KO NEBO I ZEMLJA
Piše: Petar Fehir Kad sam, još kao friški “šveđanin”, onomad, čuo početak večernjeg dnevnika na prvom programu državne televizije mislio sam da se netko zajabava. Mora da sam, pomislih, okrenuo neki drugi, humoristički, kanal. Jer udarna vijest, koja je stigla
SLADOLEDAR
Piše: Petar Fehir Najomiljeni zvuk svoj djeci u Lundu, gotovo raj za uši, jest melodija sirene sladoled-autobobila. Taj sporovozeći hladnjak nekoliko puta nedjeljno prošeta uskim gradskim uličicama. Na već ranije određenim mjestima zasvira poklič koji razvuče najširi osmjeh Noama i
KGK ILI BEZPRIDRŽAJNO PRIDRŽAVANJE
Piše: Petar Fehir Nekada su vremena, jel` tako drugovi, bila složena. Pa vunena, pa teška, pa sumorna. Bolja su vremena egzistirala ponajviše u kongresnim referatima i strateškim programima sretnije budućnosti. A na kraju su uvijek ispadala lošija od onih prošlih.
Kako je tužno gledati kada umire konj
Piše: Petar Fehir Doveli ga na čistinu, iza gradilišta i zavezali užetom za deblo mlade šljive. Jedan omanji, u kožnom prsluku, s beretkom na glavi, neobrijan. Drugi u ispranom indigo mantilu, visokim gumenim čizmama i cigaretom u ustima. A konj
NADINA PRIČA
Piše: Petar Fehir Mene je Ibro, na primjer, ubijo od batina. Trebalo mi je petnaest godina da shvatim s kim živim. Još kad sam pošla za njega lijepo mi je ćaća govorio: – Nado, pazi, dijete, ljubav je ljubav, al
