Tržište budućnosti: Šta se skriva iza milijardskih investicija Kine u Africi

Povezani članci

• Sjeverna Koreja ističe kako je poziv za okončanje rata sa Južnom Korejom preuranjen
• Rusi dali ultimatum Ukrajincima: Predajte se do 4:00 ujutro ili ćemo napasti
• Victor Ponta priznao neočekivani poraz na predsjedničkim izborima
• Premijerka Tajlanda napustila Bangkok
• Slučaj nestalog aviona: Kina kritikuje Maleziju da je “protračila dragocjeno vrijeme”
• Turska crvena linija

Foto: REUTERS. Kineski predsjednik Xi Jinping i afrički šefovi država u Pekingu 3. septembra

Kina slavi Afriku i obrnuto: Peking to kruniše milijardskim investicijama. Iza toga se ne skriva kineski kolonijalizam nego zajednički interes za rast. To je opasnost za Zapad.

Piše: Georg Blume
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Evropljani su u doba kolonijalizma osvojili svijet. Puno kasnije došli su Japanci i osvojili svijet svojim proizvodima. Francuski predsjednik Charles de Gaulle pozdravio je jednom japanskog premijera kao „prodavača tranzistora“.

Međutim, kako to danas rade Kinezi? To se pokazuje upravo u Africi. To se dešava nevjerovatno miroljubivo i bez problema tako da se o tome na Zapadu samo povremeno nešto zabilježi. 53 afrička šefa države došli su prošloga tjedna kineskom rukovodstvu u Peking – i mogli su tamo čuti poruku da Kina planira investicije u Africi u visini od 60 milijardi dolara.Već u prošlosti Kinezi su gradili infrastrukturu na afričkom kontinetu – aerodrume, puteve, želejznice, dalekovode.

Doduše većinu kineskim novcem. Afričke države su između 2000. i 2016. pozajmile 125 milijardi dolara u Kini kako proizlazi iz jedne studije Johns Hopkins University School of Advanced International Studies. To je doprinijelo tomu da se Kina optuži da tjera afričke zemlje u dužničku klopku. Kinezi su međutim istovremeno obećali da će mnogima otpisati njihove dugove.

Dobro raspoloženi šefovi država sjeli su na tribini Narodnog kongresa u velikoj Hali naroda, takoreći u tvrđavi kineskih komunista. Aplaudirali su govoru kineskog šefa partije Xi Jingpinga – kao prinčevi koji su posjetili kralja, ocjenio je francuski list “Le Monde”.

Međutim poređenje sa princom i kraljem ne stoji. Jer većina Evropljana neće i ne može si predstaviti da Kinezi i Afrikanci grade moderne, produktivne odnose. Konačno to je u suprotnosti sa svim iskustvima kolonijalnog vremena i njegovim do sada aktuelnim posledicama.

Slike iz Pekinga ne varaju. Nešto se dešava između Kine i Afrike i to nešto istorijsko za svijet. To se ne dešava preko noći i bez zastoja. Obim trgovine među ove dvije strane iznosio je 2017. 170 milijardi dolara. Dvije godine prije toga bio je 220 milijardi dolara. Optimističke pretpostavke nisu se baš ispunile. Nasuprot tomu trgovina između Kine i Afrike bila je poslednjih godina u opadanju.

I pored toga Kina ostaje i u 2017. najveći trgovinski partner Afrike ispred SAD. Uz to odnos afričkih zemalja prema SAD je sada zategnut. Iste 53 afričke zemlje, koje su sada nastupile u Pekingu, u zajedničkoj izjavi u januaru ove godine kritikovale su američkog predsjednika Donalada Trumpa koji je njihove zemlje u razgovoru sa američkim senatorima označio kao “prljave kuće” (shitholes).

Ogromni kontrasti u odnosima velikih sila prema Africi

Afrika samit u Pekingu pokazao je strašan kontrast u odnosu velikih sila SAD i Kine prema Africi, pri čemu se naravno ne mogu zaobići ni Evropljani. Kao prvi šef jedne EU države izjasnio se predsjednik Francuske Emmanuel Macron za zajedničku inicijativu Evropljana i Kineza u Africi. Time je Macron prekinuo sa, na zapadu svakodnevnom, predstavom o Kini kao kolonijalnoj sili u Africi.

Je li to opravdano? Ne slijedi li Kina isključivo vlastite interese u Africi?

Tomu proturiječi renomirani američki afrikolog Stephen Smith sa univerziteta Duke u SAD: „Afrikanci u Kini vide nekadašnjeg gubitnika kome je u toku dvije generacije uspjelo da se probije u svjetsku političku elitu. Kinezi se danas ubrajaju u one koji učestvuju u vladanju svijetom i kojima čak i Amerika ukazuje respekt. Za Afrikance je to poruka nade i Kinezi postaju uzor“, rekao je Smith za SPIEGEL.

Ankete nezavisnog afrikanskog instituta Afrobarometer potvrđuju izjave Smitha. Prema njima 63% svih Afrikanaca gleda na rastuću prisutnost Kineza „pozitivno“ ili „uglavnom pozitivno“. „Kina je u Africi rado viđena pogotovo u obrazovnim elitama“, pisao je nedavno kamerunski esejista Yann Gwet u “Le Monde”.

Pritom se Kinezi u Africi ne ponašaju drugačije nego ostali stranci. “Pojedini stvaraju bliske odnose sa Afrikom, drugi žele samo brzo zaraditi novac a poneki mogu biti i rasisti”, smatra Smith. Ipak pogled na Afriku iz Kine i sa Zapada je različit. Kina gleda na Afriku prije svega pozitivno: naime kao rastuće konzumentsko tržište. Nasuprot tomu Evropa i SAD gledaju na Afriku prije negativno: kao izvor nekonačne rijeka migranata prema Zapadu.

 „Fantastično novo tržište za kinesku masovnu proizvodnju“

Smith se slaže sa obje strane: Kinezi imaju pravo jer afrički rastući srednji stalež – danas broji 150 miliona ljudi ali prema prognozama Svjetske banke do 2030. to će biti 600 miliona ljudi- predstavlja fantastično novo tržište za kinesku masovnu proizvodnju. „ A Evropljani također imaju razlog da se boje kontinenta sa 2,5 milijarde uglavnom mladih ljudi 2050. godine kada će u Evropi biti 450 miliona uglavnom starijih stanovnika“, kaže Smith. Time će migracioni pritisak iz Afrike u Evropu za naredne dvije generacije enormno porasti.

Zaključak američkog afrikaniste je utoliko jednostavniji: „Dobri gospodarski podaci iz Afrike u narednih 30 godina biće dobre vijesti za Kinu – ali loše vijesti za Evropu jer će sve više mladih Afrikanaca imati novac i mogućnost da svoju sreću pokušaju u Evropi.“

Nije dakle čudo kad Kina slavi Afriku i obratno. Jer ovaj puta Zapad nije nasmijani treći.

spiegel.de