ENG
Grčka i sama zna ispisati dobre vijesti
Autor/ica
Povezani članci
Atena – Već gotovo tri godine, mi Grci nismo imali dan s dobrim vijestima. Od listopada 2009., kada je novoizabrana vlada otkrila javnosti koliki su nam deficit i dug, naši su se životi dramatično promijenili, a žrtve koje svakodnevno podnosimo doimaju se beskorisnima. Kao da tonemo u živi pijesak, u kojemu nas svaki pokret gura dublje u kaljužu, a uokolo stoje i promatraju naši partneri iz Europske unije, ujedno i naši vjerovnici. Izvikuju nam upute, ali nam ne nude pomoć i ne pokušavaju nas izvući premda europska dužnička kriza prijeti povući i njih za nama. Gotovo svakom Grku prihodi su se smanjili za oko 20 posto, a porezi su porasli. Svaki četvrti radnik u privatnom sektoru je nezaposlen. Mnogi drugi već mjesecima nisu primili plaću. No cijene su i dalje tvrdoglavo previsoke, a čak i zdrava poduzeća ne mogu dobiti kredit, pa su brojna od njih zatvorila vrata. Broj ljudi na samom rubu neumoljivo raste. Izbori nam nisu donijeli vladu dovoljno jaku za provedbu reforma. Živimo pod prijetnjom prisilnog odricanja od eura dok naši partneri u Europskoj uniji i Međunarodnom monetarnom fondu izjavljuju kako ne činimo dovoljno da bismo otplatili sljedeću ratu kredita. Svi su na rubu.
Grčke političke stranke temelje bazu podrške na skupinama kao što su sindikati ili “prijateljske” banke; grafiti u Ateni optužuju ih da su “lopovi”Razlozi zašto paket spasa nije uspješan su sljedeći — ili je štednja koju zahtijevaju EU i MMF recept za recesiju i kolaps ili mi Grci nismo ispunili svoja obećanja o tome da ćemo vlastito gospodarstvo učiniti produktivnijim. Obje tvrdnje su istinite, ali donekle. Od potpisivanja prvog sporazuma o financijskoj pomoći u svibnju 2010., potrošnja je jednostavno isparila, baš kao i kreditiranje, što je zagušilo trgovanje i umanjilo porezne prihode. No grčki političari ostvarili su bijedne rezultate po pitanju strukturnih reformi. Nije stvoreno nikakvo novo bogatstvo, a vanjskim promatračima zbog toga se čini kao da Grci ne izvršavaju preuzete obveze. Grčka prolazi kroz petu godinu recesije, a BDP je od 2009. do 2012. pao za gotovo 20 posto. Sporazum o financijskoj pomoći postigao je upravo suprotno i povećao grčko dužničko opterećenje sa skoro 300 milijardi eura ili oko 130 posto BDP-a iz 2009. godine na čak 327 milijardi eura, odnosno 160 posto BDP-a, kako se kreću procjene za ovu godinu. A sve to nakon najopsežnijeg restrukturiranja duga izvršenog u ožujku ove godine. Naš gospodarski problem oduvijek je bio politički. Gotovo sve grčke političke stranke temelje bazu podrške na skupinama kao što su sindikati, zaposlenici u javnom sektoru, “prijateljske” banke ili vlasnici medijskog prostora, pa vlada za vladom samo nameće štednju ostatku naroda umjesto da uništi bazu svojih klijenata.
Zbog takvog obrasca javljaju se sumnje o tome ima li Grčka uopće volje uspostaviti održivo gospodarstvo i društvo u cjelini. Grčku može spasiti samo nastavak zahtjeva naših partnera za reformama u zamjenu za jamstvo da će Grčka zadržati euro. Grčka će biti spašena ako članice eurozone pronađu način kako da spase same sebe. Prvi korak prema tome bila bi neopoziva deklaracija EU i MMF-a da će dugovanja pojedinih država članica biti pokrivena i da se neće dopustiti ničiji kolaps. To će biti najveći korak prema oporavku područja jedinstvene valute. Grčka pak mora ne samo izvršiti dodatni pritisak na svoje zaposlene i umirovljenike te partnere zamoliti za još malo vremena i novca, već mora i razbiti interesne skupine te osloboditi gospodarstvo njihovog stiska. Mora reformirati javni sektor tako da bude na usluzi građanima te mora iskoristiti talente svojih mladih, kao i kapital jedne od najljepših i kulturalno najbogatijih zemalja na svijetu. Kako bi se prekinuo krug loših vijesti, Grci konačno moraju preuzeti inicijativu, djelovati odlučno i inovativno.
Autor/ica
