Ove četiri stvari trebate prestati govoriti svome psu

Povezani članci

• Zatvorimo farme krzna u BiH! Održani protesti u Sarajevu,Tuzli i Beogradu
• Vlasnik skloništa za životinje u blizini Kijeva kazao da bi radije umro nego ih napustio
• Ugrožena australijska zeba proglašena za pticu godine
• Philip Wollen: Maknimo životinje s jelovnika i iz prostorija za mučenje
• Psi nas vole i vide kao svoju porodicu!
• L.N. Tolstoj: Hraniti se životinjama je nemoralno, jer uključuje čin koji je u suprotnosti s moralnim osjećanjima – ubijanje

Foto: Pixabay

Gotovo svaki trener pasa ili veterinar će vam reći da je trening koji se bazira na nagradama najbolji za psa. Poslastice su bolje od toga da psa nikako ne nagradite. Ipak, dok učite psa da se pravilno ponaša, trebali biste znati da postoje riječi koje nama prirodno dolaze, ali kod pasa one baš ne funkcioniraju, jer psi ne znaju na što točno mislite, piše Soeurs Magazine.

Jedna od njih je riječ “ne” koja je problematična zato što je prilično neodređena. Nama se čini jasno, no psima nije. Koje ponašanje pokušavamo zaustaviti? Primjerice: pas žvače cipelu. “Ne” se može odnositi na nedostatak lajanja, žvakanje ili mjesto na kojem vaš pas sjedi. Nemoguće je da vaš pas razlikuje na što točno mislite.

Što je još važnije, riječ “ne” ne govori vašem psu što umjesto nje želite da učini. Alternativno, naredbe poput “spusti” ili “sjedni” potiču određeno ponašanje koje pas može usvojiti ​​umjesto onoga što radi. Urbani trening pasa smatra da izgovaranje “ne” može pojačati loše ponašanje jer pas dobiva vašu pozornost. Čak i ako je to negativna pažnja, nema veze, obraćate pozornost na njega.

Problem je i ako ne radite ništa

Potom, tu je vikanje. College of Behaviour Animal primjećuje da psi nemaju istu logiku i sposobnost razmišljanja kao ljudi. Vikanje može kod psa izazvati strah (od vas, njihove okoline, određenih ponašanja), pa čak i dovesti do reaktivnog ponašanja. Također, vikanje je previše neodređeno te ga neće spriječiti da sljedeći put sažvaće cipelu.

Tu je i naredba “dođi” koja ima veze s nečim lošim. Recimo, vlasnik pozove psa da “dođe” kad je vrijeme za kupanje, odlazak veterinaru ili bilo koje drugo iskustvo koje povezuje s neugodnim osjećajima. Ako previše puta zavarate svog psa da pomisli da će dobiti poslasticu, a ustvari ga vodite veterinaru, prestat će dolaziti kad ga zovete. Možda neće vjerovati ni ostalim naredbama koje mu kažete.

Zadnja problematična stvar je ne raditi ništa. Ignorirati problematično pseće ponašanje je loše. Možda to funkcionira kad ste doma, u okruženju koje mu je poznato, no vani ono ne funkcionira. Psa treba naučiti određenim naredbama, kako bi se mogla preusmjeriti njegova pažnja u trenucima kada vlasnik procijeni da neko ponašanje nije prihvatljivo.

Index.hr