Zatvorena teniska zvijezda: Kako srpska politika i mediji napuhuju slučaj Đoković

Povezani članci

• “Euroza” na hrvatski način
• Progoni novinara ne zastarijevaju
• Božica Jelušić: NAŠI SVIJETLI PRIMJERI
• Igor Serdar: Komentar unutar komentara
• Država uzima od siromašnih da bi davala bogatima
• Sedmi Modrić i nulti Žuti

Novak Đoković je u Srbiji obožavan kao „bog“ – i vrijeđan kao „magarac“ Foto: Witters

Politika i bulevarske novine u Srbiji prave iz slučaja oko Novaka Đoković međudržavni skandal. Na tome se može ocrtati jedna vrsta psihograma balkanske države. Radi se o mitovima zavjere sličnim pričama o napadima iz zasjede.

Piše: Michael Martens

Preveo: Ešref Zaimbegović

Kod oca Novaka Đokovića spojile su se dvije karakteristike, koje inače često zajedno nastupaju: megalomanija i glupost. Drugačije se jedva može tumačiti intervju koji je otac tenisera dao o neugodnostima svoga sina u Australiji. Srđan Đoković uporedio je slučaj svoga sina sa jednim drugim poznatim putem patnje: „Isus je bio razapet i izložen mnogim patnjama ali je izdržao i još živi među nama. Novak je razapet na isti način.“

Toga se čovjek baš mora sjetiti. Ali na drugu stranu: Mjereno histeričnim izvještavanjem srpskih bulevarskih medija o najpoznatijem sportisti Srbije interniranom u Australiji poređenje djeluje apsolutno približno. Jer Novaku Isusu Đokoviću, na tome su izgleda srpski mediji jedinstveni, učinjena je skandalozna nepravda. On pati kao zamjena za cijelo čovječanstvo. Ili najmanje za onaj dio koji požrtvovano brani prastaro ljudsko pravo da ignoriše naučna saznanja i ne dopušta se vakcinisati. Kad se tako razmišlja mogao bi jedan teniski teren u Melburnu postani Golgota našega vremena.

Novak Đoković je bez sumnje majstor svoje struke. U dobrim danima on igrao kao mladi božji sin. Čak i onaj ko se posebno ne interesuje za javno prikazivanje profesionalno izvedenih tjelesnih vježbi će to saznati. Što se tiče intelektualnih sposobnosti juniora izgleda da u porodici Đoković iver ne pada daleko od klade.

Najbolji teniser svijeta je nekonvencionalni mislilac. Kada on privatnim avionom leti za Bosnu, da bi tamo u navodno 30.000 godina starim, sada vegetacijom obraslim „piramidama“, dobio unutrašnju snagu za sljedeće nastupe, samo je jedna od mnogih naznaka da je Đoković mimo teniskog terena manje u svijetu činjenica a više njeguje povezanost sa ezoterikom i nebulozama. Upaljene svijeće, od njih osvijetljeni čarobni kristali i globule, to su temelji njegovog svijeta. To da njegova supruga dobila na „teoriji“ da je pandemija izazvana tehnologijom 5G upotpunjava ovu sliku.

Ipak u ovom slučaju ne radi se zapravo o porodici Đoković ili u svakom slučaju ne samo o njoj. Radi se i o stanju U Srbiji i u njenim medijima. Na osnovu njihovog izvještavanja može se nacrtati jedna vrsta psihograma balkanske države. Najbolje što se o tome može reći: Mnogi ljudi u Srbiji su mnogo pametniji nego izvještavanje medija nemira, koje je navodno napravljeno za njih. Karakteristično za nivo ovih medija je ton u bulevarskom listu „Informer“, koji potpuno u smislu oca Đokovića izvještava o „patnjama i torturi“ koje, u svijetu najpoznatiji Srbin, mora pretrpjeti.

Novine vodi lični prijatelj predsjednika države Aleksandra Vučića i odan je najmoćnijem čovjeku u zemlji. Često se, ponekad na osnovu informacija koje očigledno dolaze od tajnih ili policijskih službi, na naslovnim stranama uništavaju politički protivnici predsjednika. U izvještavanju „Informera“ ovih je dana samo jedno pitanje odlučujuće: Ko je za a ko protiv Đokovića?

„Jer se magarac nije vakcinisao“

Ko se odvaži da se kritički izjasni o ponašanju vjerovatno ne samo navodno nevakcinisane zvijezde bude od ovih novina rastrgan u pramparčad. Kao naprimjer političkom veteranu Nenadu Čanku iz srpske sjeverne provincije Vojvodine koji se odvažio na šalu da se sa Đokovićem ne postupa loše jer je Srbin „nego jer se magarac nije vakcinisao“. Ko nešto takvo kaže vodi se od strane manipulatora gnjevom „Informera“ i sličnih medija retorički na vješala. Nekadašnji američki teniski profesionalac Andy Roddick mogao je ipak imati prednost jer zbog nepoznavanja srpskog jezika nije razumio svoju moralnu egzekuciju. Roddick se odvažio da blago kritikuje Srđana Đokovića što je u Beogradu organizovao demonstracije za svoga sina. (Na kojima je, to je uzgred spomenuto, zahtijevan kraj „korona fašizma“.)

Roddick je logično izrazio nadu da se sudbina Đokovića neće odlučivati na ulici nego pravnim putem. U izvještavanju „Informera“ od toga je postao napad „na srpski narod“, čije navodno homogene emocije često moraju ispaštati da bi se potkrijepilo to šta se novinama dopada ili ne dopada.

Kao upravo skandalozna ocijenjena je u redakciji očigledno i izjava nekadašnje hrvatske premijerke Jadranke Kosor, koja je na twiteru napisala: „U uređenim državama, gdje zakoni za sve važe, važe zakoni za sve. ,Znaš li ti uopšte, ko sam ja‘ ne važi.“ Posljednja rečenica bila je jasna aluzija na česti fenomen u regionu, koji se može posmatrati naprimjer kod kontrola u saobraćaju: „Važni“ ljudi priklanjaju se tome da prijete službenicima ukazujući na kontakte sa visokim vladinim predstavnicima da ne bi morali poštivati pravila.

Doduše još nije stvarno potpuno razjašnjeno koliko teniskih profesionalaca, nevakcinisanih i sa odobrenjem za izuzeće je smjelo doputovati u Australiju. I nije isključeno da je Đoković postao žrtva političkih igara u australijskoj izbornoj godini. Istovremeno je međutim uočljivo da mediji kao „Informer“ u svojim kaskadama gnjeva uopšte ne uzimaju u obzir raspoloženje stanovništva u Australiji. Jer sa gledišta takvih medija svijet je planeta koja se okreče oko srpske osovine.

Velika svjetska urota protiv Srbije

Đoković se sa svojom dozvolom za izuzeće, sa kojom i nevakcinisan smije doputovati, još prije dolaska u Australiju radosno se na internetu hvalio, dakle sam sebe javno slavio za to da može zaobići za sve važeća pravila. Da jedno takvo ponašanje u Australiji, koja ima iza sebe više tvrdih zatvaranja zbog pandemije, ne može biti dobro primljeno, jedva da igra, bar u bulevarskom dijelu srpskog novinarstva, ikakvu ulogu. Umjesto toga radi se o tome da se svijet uopšte a posebno Australija urotili protiv Đokovića, koji se u medijima njegove domovine rado titulira kao „najveći igrač svih vremena“.

I vlada podgrijava histeriju oko izuzetne ličnosti Srbije. Australijski ambasador u Beogradu pozvan je u ministarstvo vanjskih poslova. Isplati se zato detaljnije pogledati zvanično saopštenje ministarstva vanjskih poslova Srbije. Ambasadoru je izražen, stoji u saopštenju, „usmeni protest“ zbog neumjesnog postupanja sa „najboljim teniserom svijeta i državljaninom Srbije Novakom Đokovićem“. Državni sekretar Nemanja Starović izrazio je očekivanje da će se ambasador osobno zauzeti da se Đoković iz karantinskog hotela preseli u smještaj koji odgovara „sportisti njegovog ranga“.

Đoković nije „kriminalac, terorista ili ilegalni migrant ali ga australijski uredi tako tretiraju“, tvrdio je državni sekretar. Iz toga proizlazeći pogled na svijet, da kriminalci, teroristi i ilegalni migranti nekako spadaju svi u istu kategoriju, nalazi se i u medijskom izvještavanju.

Tamo je izraženo veliko zaprepaštenje time da Đoković mora boraviti u hotelu u kome je smješteno i više neregularnih migranata. Da se sa Đokovićem postupa isto (ili možda isto loše) kao i sa drugim neželjenim strancima u Australiji izgleda da se smatra uvredom veličanstva. Karantinski hotel je kao zatvor i išaran grafitima, navodi se između ostaloga. Pritom se čak ne radi o grafitima koji uzdižu srpskog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji se u Srbiji već neko vrijeme sve češće pojavljuju.

Da su se predsjednik države Vučić i njegova premijerka Ana Brnabić uključili u debatu na prvoj liniji ne iznenađuje. Vučić je ovih dana više puta telefonirao sa Đokovićem, što je uvijek promptno objavljeno na “livetikeru” na srpskim internet stranama. Predsjednik u svome predstavljanju slučaja podržava one mitove zavjere slične zabijanju noža u leđa, koji su u Srbiji u posljednje vrijeme, dakle otprilike od boja na Kosovu u junu 1389. en vogue (omiljene prim.prev.).

Prema tome je slučaj Đoković samo jedan sofisticirani plan kako prvog sa svjetske rang liste spriječiti da osvoji svoju 21. grand slam titulu: „Jer ako se neko ne može pobijediti onda se rade ovakve stvari“, rekao je predsjednik. Otac Đoković je svoga sina u međuvremenu, prema srpskim medijskim izvještajima, proglasio „vođom i simbolom slobodnog svijeta“. Ipak tako loše u svijetu vjerovatno još nije da bi baš Novak Đoković trebao biti njegov simbol.

faz.net