HOĆE LI MASKE KONAČNO PASTI

Izdvajamo

• Maskama se služimo kad hoćemo udobnu zavjetrinu, bezbijedan kutak ili materijalno blagostanje. Zato i u ovo kororonarno vrijeme ne vjerujem da će nam bog zna koliko pomoći maske, bez obzira ko ih je šio ili krojio. Ne znači ovo da sam i protiv mjera koje su propisali nadležni, možda će, poslije korone, i globalne maske konačno pasti. Zar još neko vjeruje da su ovim moćnim važnija radna mjesta od njihovog profita. Njih i danas zanima isključivo profit. I pod maskom -  maska.

Povezani članci

• Zemlje Balkana bilježe veliki broj novozaraženih
• Marinko Čulić o Zoranu Milanoviću: Samorastakanje SDP-a
• Majdan i Moskva u Tbilisiju?
• Zašto jednostavno, kad može komplicirano?
• Počelo 13. izdanje festivala “Na pola puta”: U slavu Predraga Lucića
• Pola miliona za Andrićgrad je bezobrazluk

Foto: AP: Luigi Costantini

Hoće li se i poslije korone maskirati?

A ko će prvi pasti?

Dok gledam, putem društvenih mreža, kako trinaestogodišnjak uči gravitaciju pa s visine baca veći i manji predmet i dječački radoznalo otkriva da će se ovaj drugi mnogo sporije prizemljiti i dodirnuti tlo. Pitam se, nije li tako i sa velikim sistemima i manjim državama i narodima? Na početku korona događaja, isto kao što je to bilo u praskozorje balkanskih ratova, svi su mislili neće se to nama dogoditi. Vodile su se, i tad i sad, velike polemike ko je kriv, neko iznutra ili ovi međunarodni, ko je i zašto započeo, čija je to zavjera, ko je napravio virus i ono najvažnije koliko će sve to dugo trajati? Vjerovali smo da ako nas to i strefi brzo će proći. Nadali se nekoj čarobnoj formuli, danas vakcini za koronu, a tada razumu – nerazumnih. I tad su i sad jedni svoju moć dokazivali silom i bahatošću, a drugi smirenošću i upornošću. Trebale su sedmice da političari prihvate kako glavnu riječ moraju prepustiti stručnjacima, onim u zdravstvu, ali i kamiondžijama i komunalcima. Tri decenije su nas ubjeđivali da jeste ono što nije. I tako, ne iz dana u dan, već iz godine u godinu.

Globalna ranjivost i nemoć velikih

Epidemija virusa otkrila je istinu o društvima koje je pogodila. O većini disciplinovanih, o heroizmu zdravstvenih radnika, o onima koji nam doturaju hranu i lijekove. Otkrila je ko ima i ima li državu i institucije koje su se u stanju nositi sa problemima. Ne autokratijom i bahatošću već povjerenjem javnosti i socijalnom pravdom. Korona virus pokazao je globalnu ranjivost i nemoć bahatih i moćnih. Pokazao je globalnu ranjivost planete, posebno onih koji su umišljali da im niko i ništa ne može. Kritikovali su sve ono što je dolazilo iz Kine, a njihove mjere nazivali represivnim i neljudskim. U Evropi i SAD, predsjednici i populisti oglušivali su se na savjete i upozorenja, a onda poklekli pred strukom i naukom. Shvatili su da je ono malo i sićušno mnogo veće i jače od njih samih. Još uvijek se ne stišava prašina čiji je virus, kineski ili su ga donijeli američki vojnici. Evropa je i ovog puta, naročito na početku krize, pokazala svu svoju slabost i razjedinjenost. Odbila je pružiti pomoć svima van svojih linija i pri tom zanemarila i svoje glavne članice poput Italije i Španije. Tek će se pokazati hoće li korona ujediniti ili razjediniti Evropu. Kako sada stvari stoje, prije će Kina, Kuba i Rusija u Evropu i na Balkan, nego li Zapad u ujedinjenje i proširenje. Nisu Italijani tek tako skidali evropske a postavljali zastave zemalja koje su im pritekle u pomoć. Poslije korone svijet više nikada neće biti isti.

Balkanska vjetrometina

Na Balkanu se srećom lako zaboravljaju prošla i pogana vremena. Solidarnost “balkanaca” pokazana je i kroz virusne muke, a posebno u vrijeme zemljotresa u Zagrebu. Naučili smo se, u svim našim nedaćama, ponovo solidarisati. Ipak je ono naše balkansko, ma kako ga drugi definisali, bolje od njihovog egoizma, moći i kapitala. Mladi i humani su se umrežili i pomažu bolesne i one sa graničnom ograničenošću, mislim na one preko 65 godina. Dosta njih je organizovalo i društvene grupe i prisjetilo se nekih boljih vremena pa kroz karantin proučava onu najbolju stranu svoje i naše istorije. Neki bi, ako sam dobro razumio, i da se pokaju jer im, pokazale su to godine, mijenjanje dresova nije donijelo očekivanu sreću. Vjeruj mi poštovani čitaoče, imao sam priliku prisustvovati i samom činu kad jedan profesor traži privremenu ispisnicu iz dotadašnje političke partije jer u drugoj ima šansu da postane ministar. A šta drugo, poželio sam mu sreću na novoj funkciji znajući da će ponovo zakucati na ista vrata.

I pod maskom postoji maska

Korona je pokazala da na svijetu nit postoji sigurna luka, nit sigurna maska. Maska je odvajkada pokazivala lažni i imaginarni svijet, vladajućih posebno. Maske su uvijek zloupotrebljavali i nikada ih nismo mogli izbjeći. “Maska je ono što čini ljude. Kakve, to je sasvim drugo pitanje”, govorio je Borislav Pekić. Maskama se služimo kad hoćemo udobnu zavjetrinu, bezbijedan kutak ili materijalno blagostanje. Zato i u ovo koronarno vrijeme ne vjerujem da će nam bog zna koliko pomoći maske, bez obzira ko ih je šio ili krojio. Ne znači ovo da sam i protiv mjera koje su propisali nadležni, možda će, poslije korone, i globalne maske konačno pasti. Zar još neko vjeruje da su ovim moćnim važnija radna mjesta od njihovog profita. Njih i danas zanima isključivo profit. I pod maskom –  maska.