Najtolerantnija država

Povezani članci

• Škoro pa zdrav
• Jeste li za dom spremni?
• UGLEDNOG NOVINARA NAPALI NA KUĆNOM PRAGU Trojica u Karlovcu iscipelarila Željka Peratovića
• Da li je konačno vrijeme za preispitivanje?
• Iz koje je opere »Ubij, zakolji…«?
• Marinko Čulić: Zakon o kradu

Foto: index.hr

Da postoji neki štap, kojim bi se mogla izmjeriti razina opće tolerancije Hrvatska bi svakako, bez konkurencije, stajala na čelu.

Blagonaklono gledanje na širenje prstiju pravosuđa u postupcima protiv koruptivnih aktivnosti onih koji bi to trebali kontrolirati i spriječiti posljednji je u kontinuitetu primjera „pravednosti“ po hrvatskom modelu.

Čitamo da i Čobanković traži ponavljanje postupka, iako je sve priznao, osuđen i svoje odgulio. Sada, kada ga rehabilitiraju i postkrumpirno oslobode, porezni će mu obveznici biti dužni par vagona.

Sanader već postaje lutka s naslovne strane i uskoro će se cijeloj naciji cerekati u facu. Tolerantni smo, dakle, i prema kriminalu.

Luka Modrić kaže da mu je savjest čista. Ako je njegova čista naša to ne može biti. Isto kao i Bandićeva, Mamićeva. Toleriramo dakle i nemoral.

Primjere tolerancije prema neoustašizaciji i ne vrijedi nabrajati. Ni ovdje naša širokogrudnost nema granica.

Pokušavaju nam zbrisati povijest. Napisati novu. A mi tolerantni prema tim reformatorima nudimo im i javni prostor i javna sredstva (Sedlar, Hasanbegović…)

Narod smo s najviše razumijevanja. Pogledajte samo redove za jednostavne operacije. Ili ultrazvuk. Deložacije.

Tolerantni smo i na uplitanje crkve u kvaziobrazovni sistem. Uskoro ćemo pristati i na vjerovanje da nismo baš tako okrugli kao što mislimo, već više malo pločasti. Kao zahvalnost Košićima na tom učenju oslobađamo ih poreza. Tolerancija, a?

Tolerantni smo na otvorene laži kako nam je sad bolje, kako postoji neki plan, kako je demografski egzodus posljedica ulaska u EU.

Svesrdno nudimo pomoć nekolicini tajkuna i banaka, pravdajući to brigom za radnike. Koji će prije ili kasnije ostati bez tog posla. Što možda i nije šteta obzirom na robovlasnički odnos u koji su natjerani.

Tolerantni smo na obmanu, na kič, na rasprodaju prirodnih resursa, na ponižavanje i prevaru.

Jednom smo riječju najtolerantniji narod.

I da postoji onaj usrani štap, s početka, njime bismo to lako istolerirali.