ČOVJEK KOJI GOVORI ISTINU

Povezani članci

• Amer Obradović: “Ono što je Tuđman nečasno radio u ratu, to Zoran Milanović odlikuje u miru”
• Soba broj četiri (7): Otpust, i trostruki samoubica
• Reakcija zaposlenika TVSA: Prestanite sa hajkom na Kristinu Ljevak
• Bogić Bogićević: Ne mogu prihvatiti kandidaturu za predsjednika SDP-a
• Visoki predstavnik u BiH odao počast žrtvama genocida u Srebrenici
• #DevelopersArena, velika programerska konferencija u julu u HUB387

Foto: Midhat Poturevic RFE/RL

Prilozi za pledoaje istine Dragana Mektića

U političkim prilikama na Balkanu nismo navikli, barem u političkom diskursu, čuti puno istine. Mnogo se, u principu, laže, a poznata je rečenica koju je izgovorio odlični srpski prozaist i ne naročito uspješni političar Dobrica Ćosić koji je izravno glorificirao laž kao bitnu komponentu srpske politike kroz historiju… Suvremeni političari kao da se natječu u lažima, u najmanju ruku, u nekonzistentnom govoru, koji i ako nije čista laž lavira na tankoj crti prema njoj… Naravno da se i većina bosanskohercegovačkih političkih zvaničnika ne razlikuju od opće zaglušujuće laži u nevelikom balkanskom prostoru.

Toliko su oni vjerodostojni da im glasnogovornici, uglavnom, služe da bi ispravljali krive navode, a ustvari popravljali utisak u javnosti nakon izgovorenih brojnih laži svojih šefova!?!

E da svako pravilo ima i svoj izuzetak u složenim i neveselim bosanskohercegovačkim nedođijama govori dosadašnji sveukupni angažman i djelo Dragana Mektića, ministra sigurnosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, inače pripadnika Srpske demokratske stranke.

Mektić, gotovo pa kontinuirano, istupa u javnosti iznoseći istinu, sa dubokim uvjerenjem da će ona, ako ne u prvoj instanci, biti djelotvorna, barem posljedično… Na meti njegovih više nego britkih, jasnih i sve glasnijih komentara nalaze se mnogi pogrešni pa naročito i kriminogeni postupci zvaničnika bosanskohercegovačke vlasti. Mektić neustrašivo javno progovara o najbolnijim neuralogijama bosanskohercegovačkog društva danas, ne libeći se da žigoše pojave i unutar vlastitog političkog subjekta Srpske demokratske stranke. Naročito su ubojite Mektićeve prozivke bosanskohercegovačkoga tužilaštva i pravosuđa, zbog njihove neefikasnosti i uistinu maloga učinka u pravcu mijenjanja prilika u ambijentu korumpiranošću i nepotizmom opterećenog bosanskohercegovačkog društva…

Problem je, naravno, u tome da Mektićev dosljedni, istinoljubivi i pravedni rad ne slijede upravo oni koji bi temeljem činjenica koje ovim podastire prvi policajac države, dakle tužilaštva i sudovi, za koje se iz dana u dan dokazuje da su preduboko involvirani u mnoge kriminalne postupke i radnje u Bosni i Hercegovini… morali promptno djelovati…

Ali to je već druga tema…

Mektić je upravo u svjetlu najnovijih događanja i stravičnih gotovo rasističkih izjava Predsjednika Republike Srpske u vezi sa povratkom Bošnjaka u Podrinje izišao sa mudrom i konstruktivnom tezom o dogovoru srpskog i bošnjačkog naroda, pri čemu, kako je istakao, ne treba skrivati i prešućivati istine pa i najgore stvari koje su se u prošlosti desile.

Primjetno je da ovaj istinoljubivi ministar djeluje po principu normalnog građanina a ne političara, bar kakve mi na ovim prostorima vidimo i doživljavamo…

Zato on i jeste sve češća meta onih kojima kriminalni dosijei bivaju skrivani i pokrivani snagom političke funkcije, koju trenutno obavljaju…

Mektić kao apsolutno netipičan bosanskohercegovački političar trebao bi biti primjer kako se i u ambijentu svakovrsnog lopovluka i prevare može raditi časno i pošteno.

Zato i ovu kolumnu potpisujem s radošću da mogu pisati i o časnim ljudima upolitici.

MARŠAL NA ČEKANJU

Čudna je, puna kontroverzi, vrlo često krajnje nedosljedna bošnjačka politika… Ona se, istina razlikuje i ne samo u nijansama u vremenu kad je moderirao Alija Izetbegović i ovom, recentnom kada njome upravlja njegov sin Bakir… Ali jednu konstantu ima in kontinuo od babinih do sinovljevih dana. Ne postoji dosljedan odnos prema čitavom nizu krupnih stvari u Bosni i Hercegovini ali i u širim međunarodnim koordinatama. Puna kontroverzi i mišljenja koja piju vode tek jedan dan ta se politika poglavito Stranke Demokratske akcije može karakterizirati jednom čuvenom rečenicom koju je svojevremeno izgovorio Alija Izetbegović: “…Dopodne mislim ovako, a popodne onako…“ Ta verbalna varakanja postala su unekoliko i metod lukavog ali ipak providnog djelovanja SDA i njenih sadašnjih prvaka.

To pokazuje i najnoviji slučaj u kojem jedan od mladih jurišnika SDA izjavi da će središnju sarajevsku prometnicu umjesto ulicom Maršala Tita zvati ulicom Alije Izetbegovića!?! Radi se naravno o probnom balonu puštenom u javnost ne od celnika SDA nego jednog tamošnjeg nedoraslog ali dovoljno drskoga junoše koji očito izvršava težak partijski zadatak da udari baš na onog na kojeg se ni STALJIN NIJE USUĐIVAO UDARITI, a na čijem otporu je Hitler lomio zube. SDA mladac misli Tito je mrtav, Tito je prošlost, a ovo je naše vrijeme. Naravno gore zorno pokazana politika SDA odmah je pokazala svoje lice dvostrukih aršina; zasjedalo je Predsjedništvo glavne bošnjačke stranke i u javnost poslalo premudri zaključak: o toj temi nismo do sada raspravljali….??? Biće da je onda ovaj mladac cijelu stvar isisao iz malog prsta??

Malo vi to prodajite nekom drugom svoje naivne stranačke igrice sa puštanjem probnih balona u javnost… Kao što su jedan dio ulice Maršala Tita već preimenovali u ulicu Mula Mustafe Bašeskije tako sad i taj mali dio ulice koji nosi ime ratnika i državnika svjetskog formata Josipa Broza Tita hoće grubo oteti i dati svome vođi.

Drsko nedopustivo drsko, seljačkim metodom hoće se Sarajevu oteti jedan od simbola Grada na Miljacki, kako su ga Sarajlije popularno nazivale Titin sokak. Ali to je već i dijelom  regionalne pošasti da se prekraja istorija otpočete u Srbiji i Hrvatskoj. Ne ulazeći u to da u Mostaru se i danas na uličnim tablama baškare prononsirani fašisti nemalo je cijelu stvar “dosolila“ izjava nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da Aliju i Tita ne treba suprotstavljati jer su bili obojica antifašisti!!??

Uglavnom bilo što bilo ova izjava iz redova podmladka najjače bošnjačke stranke unijela je novi taman ton u nimalo zavidnu političku klimu i međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.

Sukob i to ne prikriveni već otvoreni između fašizma i antifašizma se nastavlja.

Ne govoreći o djelu Alije Izetbegovića o kojem sam i sam svjedočio u vrlo svijetlim tonovima moram izreći ocjenu da se ovom idejom mladi SDA distanciraju od antifašizma, u najmanju ruku, i stavljaju u kolo onih koji titovsku epohu ako i ne preziru u najmanju ruku ne podnose.

Maršal je trenutno na čekanju dok esdeaovci i oni stari i nasljednici im ne prebroje ruke antifašista i fašista u Gradskom vijeću Sarajeva.

Desi li se da i onaj komadić sokaka vođa najslavnije partizanske epopeje izgubi biti će to poraz antifašizma u Sarajevu koje je već dobrano izgubilo svoj multinacionalni pa i antifašistički lik…

U ostalom i sam gradonačelnik Skaka na mjestu slavljenja oslobođenja grada od fašista uskliknu: Pobjedili smo antifašizam!!??!!

Šta još treba da se desi pa da nas šačica gorljivih antifašista sarajevski asfalt zamijenimo šumom.

Izgleda da je došlo vrijeme dovršavanja obračuna sa fašistima u Bosni i Hercegovini.