Neka imena…

Povezani članci

• Festival ulične umjetnosti FUU 2016. Sarajevo, Radićeva ulica, od 22. do 24. jula.
• Hana Arent Martinu Hajdegeru
• Protest malih akcionara proleća
• Institut Koničanin
• ‘Vjera i sloboda’: teologija subverzije
• Jovan Nikolaidis: Crnogorskim izborima u čast

Branku Arnautoviću

Neka imena,

živi ljudi,

kao da imaju peh:

žive,

boluju,

i nestaju,

sa svojim vlasnicima,

Kao da ih neretljak,

studenim il’ siječnjem,

moru, netragom odnese!

 

Kad saznadoh da hasta je

od iste, il’ slične mojoj bolesti,

odmah mu šiljnuh poruku:

“Da te nazovem,

na taj tvoj šever,

još dalji od moga sjevera?

 

Odgovori mi slično

k’o imenjak mu,

moj vrli prijatelj,

što isto naglo ode,

u holandskom gradu,

i vodi na, nesličnoj Neretvi:

“Neka, druže, sačekaj. Javim se ja tebi,

kad izađem iz ovih govana.”

 

 

A nije izašao,

nikada.

Ode.

 

Pa sad ja, skočanjen,

stojim,

na istom mostu k’o za onim Brankom,

Timotićem,

opet ne znajuć’ kud ću,

ni kamo ću.

A krila niotkud!

 

On,

Smješko,

već na drugoj je strani,

i tamo, valjda,

prijatelj svima.

Vedar i dosljedan sebi,

nesličan pihtijama.

 

Ostavio i mene,

i svoje,

sveskupazajedno,

da trijebimo zvijezde,

na studenom nebu.

 

I eto, šta ću:

zurim,

od juče,

gore,

u jednu novu,

još dalju

od mog,

i njegovog novog sjevera.

 

Neretvu, ni on ni ja,

ne spominjemo.