Gojerova poezija u časopisu The Bridge

Povezani članci

• Ismet Smajlović: „Mapa puteva“ slikara Ibrahima Novalića
• Gratz: Smjena Gorana Zubca više ne može čekati
• Darko Cvijetić: Pisanje je pokušaj da se krhotine uviju u gazu i sačuvaju
• Najava predavanja i feminističkih razgovora: Cosmo-politika: dijetalni feminizam ženskih časopisa
• Nedelja kad je otiš’o Pape
• Drago Bojić: Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti

Časopis Akademije Balkanike Europeane The Bridge u novom broju donio je poeziju sarajevskog književnika i redatelja Gradimira Gojera: https://bridge-magazine.net/?p=419.

Poeziju akademika Gojera na engleski jezik prevela je jedna od najboljih svjetskih prevoditelja sa naših jezika na engleski, Ellen Elias Bursać.

Gradimir Gojer u prigodnoj izjavi u povodu ovog akta ističe da mu je čast da europskim razmjerama reprezentativan časopis The  Bridge donosi u prijevodu na engleski  tri njegove pjesme iz zbirke Svjetline Laništa.

Prevedene pjesme:

JORDAN POMIČE SLOEŠTICU

Ni Hemingvej na morima

Osvojenim i neosvojivim,

Ni Gundulić na Adriatiku sinjem,

Pomaknuti vode tok, usmjeriti huk

I huj joj u skladan sljed

Nikada za života uspjeli nisu,

A Jordan zadrža krotko Sloešticu,

Vodu Rodnicu, vodu života, što

Pod mostom histrionski zov prima.

Pomakao, izmjestio pjesnik

Tekućicu u beskraj Raja,

Sa mosta odletio kliktaj bola

I pobjeda versa nad zbunjenošću svijeta,

Nevidom moćnih, nemoći slabih.

Jordan pomiče Sloešticu svetost

Joj navlačeći, tok joj u huju, u

Plamen nebesnosti pomjerajući.

Posvećeno akademiku Jordanu Plevnešu i bratu mu, pokojnom Vladi Cvetanovskom, uz zahvalu što su mi otkrili rijeku Sloešticu

PISMO ŠERŠENJEVIČU

U maloj flašici tekućina
Što život zagorčati može;
U peći pucketaju ostaci
Novosti otisnutih u mjesecu
Što minuo je davno; davno,
Kad sve je bilo drugačije,
Sporo, nalik mačku što u
Kutu sobe prede i vraća
Filmove vlastitih lutanja.
Pišem ti pismo nesigurnom
Rukom, siguran da odlazi
U neizvjesnost i sanje
Zaboravljene u divnoj milini.
Pišem posljednjem iz kaste
Strasti, pišem umoran i sam
U poznom satu i stoljeća
Početku, pišem i nedoumjevam
Kamo ću narednog jutra:
U beskraj ili kraj onaj,
Tebi tako znani kraj.
Pišem sasvim nesiguran
U sopstveni katalog slika,
U kraj koji stiže nenajavljen,
Mom iskustvu nepoznat sasvim
I u divnu milinu zaronjen.

ŽENA USRED MONDRIJANOVIH KOCKICA

Crveno, bijelo, plavo, žuto,

Traje Mondrijanov kaleidoskop,

A usred njega žena kose bijele,

Bajna vilovita žena.

Ovaj Mondrijanov nebosklon,

Sa ženom bijele kose snivam,

I na javi i u snu, stalno.

Sustiže me i u nesanici teškoj.

Crveno, bijelo, plavo, žuto.

Kaleidoskop se širi svijetom,

A žena bijele kose iz misli

Ne može izići nikako, nikada.

Gradimir Gojer, iz zbirke
Svjetline Laništa, Gariwo, Sarajevo, 2018.