Orwellov svijet sa špricom u ruci

Izdvajamo

• Ako nastavimo s tom praksom prisile, bojim se da ćemo imati još više „antivaksera“ i još više samih teoretičara zavjera. Kao što ćemo imati svijet u kojem će lokalni miševi odlučivati i o vašim zagarantiranim slobodama. Takav svijet ne smijemo dopustiti, i takav svijet moramo spriječiti u njegovu začetku.

Povezani članci

• Merkel donosi poruku u Zagreb : Nećemo dopustiti veličanje osuđenih za ratni zločin
• Rizici (ne) investiranja u elektroenergetski sektor BiH
• NOĆNA MORA
• Insajder traži da prestane ugrožavanje bezbednosti Brankice Stanković
• Vitezova mečka
• Predrag Kojović: Nikome nije do povećanja broja puščanih cijevi već do poboljšanja životnog standarda građana

No što je zapravo ta tekućina koju drži u vlasništvu naša politička nomenklatura i kako je postala od jedne obične vakcine režimsko naoružanje kojim se ozbiljno krše sva ustavna i demokratska prava službenika u turizmu grada pod Marjanom?

Znanstvena zajednica u Hrvata, koja se pokazala slično kao i ona Stožerna, nedosljedna i potpuno nedefinirana, nikada nije ni tvrdila kako su cjepiva apsolutno učinkovita. Razgovarajući ovih dana s brojnim liječnicima koji su po prirodi posla primili antitijelnu regeneraciju, dobio sam i potvrdu za tu činjenicu. Sam koncept cjepiva nikada nije bio u potpunoj sigurnosti, već u stvaranju imunološkog odgovora na virus koji je kako vidimo postao pitanjem i nacionalne sigurnosti.

No koliko je cjepivo zbilja učinkovito, ako imamo podatke kako je više od 58 % naših sugrađana koji su primili dvije doze cjepiva razvilo određene simptome Covida 19? Ne postoji lijek koji je kako znamo sto posto učinkovit, i znali smo kako cjepiva nisu konačni odgovor znanosti na pandemiju, ali imunološki su odgovor na teži oblik bolesti, i samim tim cijepiti sebe jest pametno i dobro, no nikada do sada taj čin nije bio činom prisile, već osobne odgovornosti.

Unošenje antitijela u organizam garantira nam laganiji oblik bolesti, i naravno pošto su ljudi heterogeni da će mnogi razviti i teži oblik, no sve je to bilo očekivano u situaciji u kojoj svijet ubrzano traži odgovor na virus koji je do sada lakoćom izbjegavao staničnu imunost. Cjepiva potječu stanični imunitet i samim tim postaju zaštita, i sam sam pobornik unošenja istog u organizam, ali ponavljam, pod svojim uvjetima, i po svojoj osobnoj odgovornosti prema sebi i drugima.

Ne po prisili kojom mi bilo tko prijeti egzistencijom, a u cilju da se umili pred lokalne izbore svojem kandidatu koji mu garantira kontinuitet koncesije na ugostiteljski objekt. Jer zapravo je to intencija stranački omotanih biznismena koji nam plemenito nude spasonosnu tekućinu.

Ili izvanredni otkaz.

Oko dvijetisuće slučajeva u Hrvatskoj zabilježeno je kao „sumnjivo“ oko same učinkovitosti cjepiva. Sve zajedno 0,4 posto. Taj postotak zabrinjava, no po meni sasvim je prihvatljiv rizik. Nažalost ne postoji cjepivo koje nema nikakve nuspojave, no stvaranje stanične imunosti prihvatljiviji je izbor svakako od razvitka teških simptoma. Tromboza koja se pokazala kao nuspojava određene vrste cjepiva, rizična je svakako, no S protein koji uzrokuje tu vrlo rijetku pojavu trošenja trombocita radi štetu u iznimno rijetkim postotcima. Mlađa populacija obolijeva i moj je savjet da se cijepite jer je šteta svakako manja u svakom pogledu.

No nikada nisam, i nikada neću biti pobornikom bilo kakve vrste prisile, posebno od strane sistema koji u toj branši grubo guši sindikalne inicijative, beskrupulozno se rješava viška radne snage, isplaćuje minimalne nadnice i traži uz sve to bespogovornu poslušnost. Taj sumnjivi aranžman s političkom vlašću kojoj se na ovaj način pokušava dodvoriti u lokalnoj sredini, nije dakle opasan kao humanitarni projekt, već kao načelno sredstvo kojim se grubo krše demokratska prava mojih sugrađana, ali i moralna, građanska i sva druga.

Sredinu koja je ionako opsjednuta religijskim dogmama, sredinu koja je ionako zastrašena biblijskim kataklizmama, ovaj čin samo će dodatno motivirati da i dalje vjeruje kako se „čip“ u cjepivu bez kojeg nećemo moći kupovati, raditi i putovati, i koji se zaista odnosi na Apokalipsu koju je predvidio davno jedan pustinjak u jednoj pećini. Ta vrsta prisile opasna je, kontroverzna, i zbilja se nadam da je samo lokalna prijetnja koju će suzbiti racionalnost, odgovornost, ali i senzibilitet javnosti koja jako dobro zna razlučiti benefite od procijepljenosti populacije, kao i dobrovoljnost za primanje iste, što je ključno.

Ako nastavimo s tom praksom prisile, bojim se da ćemo imati još više „antivaksera“ i još više samih teoretičara zavjera. Kao što ćemo imati svijet u kojem će lokalni miševi odlučivati i o vašim zagarantiranim slobodama. Takav svijet ne smijemo dopustiti, i takav svijet moramo spriječiti u njegovu začetku.

Za takav Orwellov svijet naime, nikada neće biti izmišljena cjepiva.