ENG
SADA JE, STVARNO, KRAJ!
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Esej o nestanku
SADA JE, STVARNO, KRAJ!
O jednom najavljenom odlasku iz Sarajeva, o bešćutnosti nekompetentne vlasti…
Piše: Gradimir Gojer
Ne tako davno, tek prije nekoliko dana, konstituirana je kantonalna vlast u Sarajevu. Dijelovi te vlasti vrlo su prilježno (na čelu sa uvaženim premijerom Dinom Konakovićem!) prionuli poslu, za koji baš i nisam siguran da može polučiti ozbiljnije rezultate!!?
Ipak, nada umire posljednja, pa se i dalje donkihotski nadam… Nadam se da će u svim oblastima života doći bar do nekih minimalnih pomaka…
Nažalost, izgleda da moj donkihotizam nema mjere? U to me je uvjerio jedan tužan, bezizgledan (a duboko prijateljski!) razgovor vođen na otvaranju izložbe u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, izložbe o šezdeset godina djelovanja Kamernog teatra 55. Jedna od najčasnijih protagonistica te šezdesete obljetnice tiho mi se povjerila: „… Ja odlazim iz Sarajeva…“ Kad sam je, valjda, prezačuđeno pogledao pojasnila mi je svoj stav o napuštanju Sarajeva: „… Nema više posla za mene…“
Da je ove riječi izgovorila neka početnica pokušao bih na svaki način razbiti njenu dešperaciju, gorkost u njenom glasu i mišljenju… Ali ovu, bar za mene strašnu konstataciju izgovorila je Vanja Popović, dobitnica najprestižnijih priznanja i nagrada u scenskoj umjetnosti, kada je likovnost teatra u pitanju. Izgovorila je to umjetnica, koja je i na toj izložbi zauzela gromadni dio blistavih uspjeha kuće iz ulice Maršala Tita u Sarajevu.
Možda sam subjektivan, ali oduvjek sam i pisao i govorio da je Vanja Popović najautentičnija i najveća umjetnica koja ulazi kroz vrata sarajevskih i bh. teatarskih kuća! U trenutku su mi kaleidoskopski pred očima zazrcalile sve scenografije i kostimografije Ivanke – Vanje Popović. I onda sam se morao neminovno vratiti svojoj konstataciji iz knjige Gospar, kada sam umjetničko djelo skladatelja Đela Jusića, komentirao: „Bilo je to bacanje biserja pred svinje…“ Grubo, nema šta, priznajem osobnu oštrinu i ogorčenost.
Ali kako shvatiti da u državi u kojoj se na prste jedne ruke mogu nabrojati ljudi koji se bave (sad ne zborim kako se bave???) scenografijom i kostimom, posla nema za internacionalno više puta potvrđenu umjetnicu Ivanku Vanju Popović???! Možda sve ovo što pišem nikome u ovoj infernalnoj državi nije bitno, možda su moje zablude da netko još u državi Bosni i Hercegovini drži do umjetnika i umjetnosti stvarno prevelike??? Ali u jedno sam siguran: odlaskom Vanje Popović otpočeo je definitivan kraj ozbiljnog bavljenja scenografijom i kostimom u Sarajevu i BiH!
Kolika je tragedija odlazak Popovićeve pokazati će se vrlo brzo. Jer, siguran sam u jedno: u umjetnosti, onoj istinskoj, mirovine nikad nema. To što naše vođe i vođstva teatarskih kuća ne vide dalje od osobne samozaljubljenosti obiti će se vrlo brzo našoj scenskoj umjetnosti o glavu! Prešutno odstranjivati najbolje kadrove iz ove sredine nije ništa drugo nego definitvan krah i kraj umjetnosti u Sarajevu i BiH. U ovoj zemlji, ako u njoj uopće ima išta od umjetnosti, najbolje umjetnike žive sahranjuju! U svakoj ozbiljnoj državi to bi bilo tretirano kao ozbiljan delikt!
Dobro se sjećam vremena, koje nije tako daleko od našeg, kada je rahmetli Alija Izetbegović, a bio je tada predsjednik Predsjedništva BiH i predsjednik najjače bošnjačke stranke, SDA, govorio: „Ima dosta režisera, ali jedan je Dino Mustafić!“
Kud se djenu to doba kada je državnik Izetbegović stao i čvrsto stajao iza stvarne umjetnosti i stvarnih umjetnika?! Da li će danas neki političar, u ovoj duboko unesrećenoj zemlji pozvati na odgovornost one koji doprinose odlasku iz Sarajeva istinske umjetnice Vanje Popović, a svjesno forsiraju diletantizam i nekvalitet??!! Sumnjam.
Zato, Vanja, sretne ti nove umjetničke radnje van Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a nama neka je Bog na pomoći sa diletantizmom svih vrsta.
Sada je, stvarno, kraj!
Spustite zavjesu, molim!
Autor/ica 👤tačno.net
