Tog vrelog srpnja stajao sam na žici svog “Končara” sa ljudima koji su me naučili razliku između čovjeka i predsjednika sindikata. Te sijede glave koje su čitav svoj život ostavile u pogonima tog giganta koji je othranio na tisuće splitskih
Orem kamenbrazdu, dugu preko smrti, kao kiša sigurnu. Nikad mi se nebom išetala nije ovako vitka, kao carica neba povela je dvorkinje dvije, dvije duge sjenke. Zašto je došla? Sumnje da mi otjera? Trijumf oranja prikaže? Blagoslovi me rosom svih
Jednom, a tako mora biti, studenti će otvorenih usta slušati svog profesora povijesti koji će im predavati o narodima davno zaboravljenima u mračnim dobima ovih prostora. Neće istinabog ti mladi momci i cure jasno shvaćati tu generaciju od koje više
Tu rečenicu jako dobro zna svako muško u Dalmaciji. Da me bolje razumite uz tu rečenicu ide i druga, a ta glasi: “Dvi, ma šta ja govorin, tri žene da kupe i čiste za tebon bilo bi malo!“ Još i
S posebnim guštom ovih dana pratim aktualna zbivanja oko zabrane takozvane ‘narodne’ muzike od strane takozvanih ‘narodnih’ gradonačelnika. Nije moje da se miješam, dijete sam osamdesetih kada je na planetu Zemlji kvalitetna muzika vladala čak i politikom, pa sa strane
Ušli smo u dane maškara. Dane u kojima smo nekada toliko čekali maskenbal u izvedbi neponovljivih Cukuna, Jakše Navigatora i TBF-a. Tu tradiciju uspostavljenu u nekoliko godina Split je čekao i postala je puno više od samog fašnika. Postala je
Pamtite vjerujem svi svoje srednjoškolske dane. Poprilično je blesavo to razdoblje u kojem uglavnom pubertet radi svoje, uz klasičnu transformaciju iz djece, u malo više odraslu djecu. Hormoni koji divljaju u tom razdoblju poznati su svakom roditelju. Vaša dojučerašnja „maza“
Domovinski rat zatekao me u ratnoj luci Lora kao ročnog vojnika. Pamtim te dane kao da su bili jučer. Stajali smo na kiši i pozdravljali sveti barjak sve čekajući da nas pozovu da stanemo na branik domovine. Kako smo bili
Tamo koncem osamdesetih, svoje formativne godine proveo sam na gradilištu okružen armaturom. Djed armer, firme koja je gradila po čitavom svijetu i nosila ime po narodnom heroju Ivanu Lučiću – Lavčeviću, držao je kako je za srednjoškolca iznimno važno da
Foto: Ilustracija Ne postoji veće sile u svemiru od majčine ljubavi. Kod velikog praska svi elementi potrebni za život spojili su se u jednu stanicu, i ona je bila majčina. Život koji se rađa, zvijezde, sve sile prirode nisu postojale
Odlika nezrelog društva koji očajnički traži svoj identitet jest histerija. Taj nusprodukt nepogrešivo ćete pronaći u narodima koji su ili u krizi identiteta ili u nepovratnom nestajanju. Hrvatsko društvo i u jednom je, a bogami i u drugom slučaju, pa
Tako to stari ljudi rade. Nasmijala se odrazu svog lica u ogledalu masivnog, starinskog ormara. Negdje je to pročitala u nekakvim novinama. Magazinu u frizerke. Odavno ne kupuje štampu jer nema ali tu i tamo dok čeka da se osuši
Foto: Igor Kralj/Pixsell U svijet nogometa uveo me djed. Ta časna starina zaljubljena u fuzbal i ajduka vodio me kao dijete na sve utakmice na Starom placu, i naučio me kako je nogomet viteški sport. Častan sport. Mog djeda nervirala
Foto: Mario Javorčić Mogu van reć da mi puno fali moje vrime. Danas je đir da momci i cure izlaze sami, u jatima. Slave rođendane sami, plešu sami, a ako nisu sami onda su na ajfonu sami. Naruči se dogovoreno i
Vladimir Matijanic – foto: FB Život naime, tako funkcionira. Kada sam ušao u redakciju Ferala na Bačvicama shvatio sam kako od mog nauma nema ništa. Još sa vrata sam vidio Predragovu figuru nagnutu nad stolom i po žurbi koja je
Živimo u kulturi straha. Strah te za posao, strah te za djecu, strah od banke, strah od kartice, minusa, gladi, mraka bez struje, strah od budućnosti. Strah od fašista u crnim majicama, strah od njihovih terenaca i glisera što gaze
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
