Slobodan Praljak, taj epizodni lik u tragičnoj bosanskoj predstavi, vođenoj od velikih političkih igrača u Zagrebu, do kraja je pak ostao vjeran patološkoj, nacionalističkoj ideji svoga vođe Franje Tuđmana o potrebi stvaranja zločinačke tvorevine Herceg-Bosne, to jest pripojenja dijela Bosne
No dobre namjere Haškog suda iscrpile su se baš u nevoljkosti razmatranja zapovjedne odgovornosti ovdašnjih političkih elita, pa stoga Mladić i drugovi mu u zločinu na svim stranama ostaju mitski junaci, a Srbi i Hrvati doživotni taoci krvavog nasljeđa svojih
Sitna i nevažna Hrvatska danas pak ima svoju profašističku, revizionističku Wikipediju, ima institucionalnu jezičnu žandermeriju i njene terenske egzekutore koji „šeraju“ i „tvitaju“ samu mržnju. Jer kulturom mržnje liječi se zapravo bolni kompleks svoga „nečistog“ jezika. To jest hrvatskosrpskog ili
Jer dobre zemlje svoju demokratičnost i snagu dokazuju time da im se premijeri na posao voze biciklom, poput Danske na primjer. U autokratskim društvima, međutim, vođe se voze u blindiranim autima. Jer su u strahu od vlastitih građana. S pravom?
Jesu li masovna hapšenja baš slučajno koincidirala sa službenim posjetom Rusiji hrvatske predsjednice i glavnog državnog tužioca? Ili su političke manipulacije ovim slučajem sasvim izgledne budući da je Todorić od samog početka bio ne samo privredna, nego i važna politička
Svi bi ti Pavkovići bili tek kriminalci i redikuli, e da nije vlasti koja opstaje na provociranju uvijek istog muklog zajedništva. Partija je, naime, jednako totalitarna, kolone su jednako „dostojanstvene“, samo je zastava negdje putem izgubila zvijezdu. Kako nazvati društvo
Nitko iz vlasti i nije došao na sprovod časnog čovjeka druge Hrvatske, ali su zato Plenkovićevi ministri pohrlili na vjenčanje jednog opskurnog novinarčića, svoga neformalnog ministra fašizma. I zato je hrvatski fašizam, umjesto epizodnog, sramnog posrnuća u dugoj povijesti jednog
Država je Todoriću omogućila višegodišnje uživanje jednog čitavog otoka bez plaćanja koncesije i još mu je legalizirala protupravno sagrađene objekte na pomorskom dobru Sve je počelo kada je predsjednik Franjo Tuđman pred masom uzviknuo „Imamo Hrvatsku!“, pa svoj san odmah
Ovogodišnja eskalacija turističkog nereda, međutim, samo je posljedica činjenice da se u Hrvatskoj turizam nije planirao, nego se naprosto dogodio, poput požara, stihije, pa se sada već mogu lako zbrojiti ekonomske, socijalne i ekološke štete od neobuzdane komercijalizacije plaža, čitavih
Naplavine međunacionalne mržnje i političkog revizionizma tako svaku godinu iznova zasmrde, bez izgleda da se nacije na ovim prostorima konačno suoče s prošlošću, pa da, kao u Njemačkoj, četvrt stoljeća nakon rata konačno započne proces samootrežnjenja kao jedini put u
Dok su građani, shvativši da države nema, uzeli u ruke kante napunjene vodom i krenuli spašavati svoje kuće, a gusti dim potpuno prekrio Split, otoke i zagoru, dotle je premijer u studiju HTV-a, poput pauna samozadovoljno, drvio nešto o uspjesima
Tako se u državi koja voli svoje ustaške koljače i novije ratne zločince, koja negira dobro, a uzdiže zlo, i sama povijest koristi za prigodno, odvratno političko cjenkanje. I zato evo: mijenjamo Tita kao simbol totalitarizma, za ustaški pozdrav „Za
Htjeli ste sitno, dobili ste sitno! Bila je godina 1941. kada je Ante Pavelić, šef Nezavisne države Hrvatske, naci sastavnice Hitlerove osovine, izišao u susret fašističkoj Italiji pa joj galantno predao Dalmaciju, otoke, Istru i slovensko primorje. Onda su 45.
Avion sa 124 putnika krenuo je te večeri iz Zagreba za Dubrovnik. Putem ih je zatekla jaka bura pa se pilot, nakon polusatnog kruženja, odlučio vratiti u Zagreb. Nazvao je 01 88… ali mu se tamo nitko nije javljao. Nazvao
Ali što uopće povezuje onaj strašni i davni zločin u Ahmićima s onim u Puli? Da, vezuje ih upravo besprizorni cinizam, temeljna laž masovnih molitvenih skupina s krunicom u ruci, Kristom na usnama i otvorenom mržnjom prema dosegnutim rodnim, etničkim
Thompson se svojim stihovima ne protivi kakvom totalitarnom režimu, ne ruši nikakve tabue, niti se bori za slobodu riječi, nego posve obrnuto. On veliča krvave, diktatorske režime, muzički je egzekutor državne, nacionalističke politike i banalni propagator nacipornografije. I zato su
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
